Nije da Europska unija najbolje zna što će sama sa sobom, ali, eto, zna da je ipak red da nam pruži pregovaračku ruku i da je drži pruženom, ali sa stisnutom šakom dok mi ne ispunimo svoje zadatke. A kako mi ispunjavamo zadatke nikako, tako se Europska unija malo po malo smiluje pa nam daje znakove da bi se šaka mogla otvoriti u stisak i otvaranje pregovora.
A kad se govori o pregovorima, tu staje sve i otkriva se prava slika Bosne i Hercegovine, zemlje koja misli da je važnija svijetu nego što jeste, dok je nevažna onima koji se kunu u nju i tvrde da nas guraju u Europu.
Nepopisane ribice
Nitko više ne spominje u ovoj zemlji nepopisanih zlatnih ribica podrezanih peraja uvjete koje bismo trebali ispuniti da bismo pristupili famoznim pregovorima. Nitko ne spominje zastoj i potrebu da se donese još nekoliko zakona i pod nos stave na provjeru Uniji slova koja će ostati mrtvo slovo na papiru.
Jer, eto, mi smo takvi — i time se ponosimo — da se kod nas zakoni donose da bi se ne poštovali.
Zato sada ne prestaje priča o pregovaraču s Europskom unijom i sve se pretvara u blebetanje poput blebetanja o tome kad nogometna reprezentacija izgubi izbornika pa svi znaju tko to treba biti i tko treba igrati i na kojoj poziciji.
Sapunica oko izbora pregovarača s Unijom još je jedna pala maska u BiH. Zemlja koja ne zna ništa ispregovarati sama sa sobom, pokazuje Europi — koja to sve gleda — kakav mi cirkus trebamo napraviti kada nešto biramo između sebe.
Prvo, ni glasači, odnosno oni koji vjeruju da bi nas Unija spasila od domaćih kleptomana, nemaju pojma kako se pregovarač bira i što on radi. Drugo, o tome nemaju pojma ni oni koji žele pripisati sebi zasluge da rade na europskom putu ove zemlje koja je davno skrenula s puta. I, očito, s uma.
Predznak
Budući da je bitan predznak ispred pregovaračeva imena, nije bitno što će on pregovarati i kako će zaštititi naše interese. Ako interesa uopće imamo. Jer, ako nam je interes kao obraz političara, onda nećemo dobro proći.
Dakle, predznak je izbrisao sve, kao i u svemu, pa se tako imenovanje pregovarača razvlači onako kako kome paše. Jedni tvrde da to treba uraditi Predsjedništvo jer je ono zaduženo za vanjsku politiku. Drugi da to treba učiniti Vijeće ministara jer ono predstavlja vladu države. Treći tvrde da to treba učiniti u parlamentima, pa loviti ruke i politički trgovati da bi na još uvijek nevidljivo mjesto zasjeo netko tko bi trebao govoriti što su naši interesi, dok se oni koji bi ga izabrali ne mogu o tome dogovoriti nikada — kao što vidimo na sjednicama.
Kaos oko pregovarača je još jedno samosramoćenje države i pokazatelj kako su svi naši putevi cirkus, pa tako i europski put — jedna od najizlizanijih riječi i jedna od najvećih šarenih laža koje se izgovaraju bez da se trepne.
U bosanskohercegovačkoj stvarnosti nikada se nije postigao dogovor bez dugog i dubokog natezanja. Dogovora već desetljećima nema u ovom Bermudskom trokutu za razum i tri strane ne mogu ispregovarati suživot jedna s drugom i trećom, a kamoli da se ispregovara pregovarač koji bi onda trebao ispregovarati zajedničke interese i ciljeve koje smo zacrtali u nekakvoj zajedničkoj europskoj obitelji.
Šizofrenija
Zvuči šizofreno, a tako i jeste, da se zemlja u kojoj nema unutarnjeg dogovora ni o čemu — pa se čak i vremenske prognoze razlikuju zbog predznaka i pozicija s kojih se gleda u nebesa — može dogovoriti koji su joj to interesi i koje stvari se ne smiju pregaziti kad se jednom krene gaziti poglavlje po poglavlje.
„Vi vidite da je narod u Bosni podeljen na tri ili čak na četiri vere, podijeljene i zakrvljene među sobom, a svi zajedno odvojeni neprelaznim zidom od Evrope, tj. od sveta i života“, piše Ivo Andrić u Travničkoj kronici.
Zanemarit ćemo što o Andriću i šteti koju je nanio piše jedan olabavljeni um, okićen umišljenom titulom i skovan bez razloga u zvijezde, pa možemo pogledati oko sebe i vidjeti da je naša neprekidna stvarnost dobila Nobela i da zidovi nisu neprelazni samo prema Europi. Pokazujemo kako su neprelazni zidovi između nas i naših interesa. I zloupotreba tih interesa veće je zlo koje je Bosni i Hercegovini naneseno od onoga koje u citiranju Andrića vidi umišljeni filozof i izvikani akademik.
Priča oko pregovarača s Europskom unijom još je jedno političko mrcvarenje sve dok pregovarači preko naših zidova ne nađu zajednički interes i ne shvatimo da cirkus ne može zauvijek trajati.
Osim ako ne lovimo još kakvog Nobela. Onoga za mir, ne.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta