Manipulacija kilometražom na polovnim automobilima postala je globalni problem koji nanosi ogromnu ekonomsku štetu i ozbiljno narušava povjerenje kupaca. Prema istraživanju njemačkog autokluba ADAC, u Njemačkoj je čak na svakom trećem automobilu na tržištu „skidana“ kilometraža, što umjetno podiže cijenu vozila za u prosjeku 3000 eura. Ova pojava pogoduje ne samo pojedincima već i organiziranim trgovcima, a alat za manipulaciju dostupan je gotovo svima, po niskim cijenama.
Na internetu je pregršt ponuda za „podešavanje“, „kalibriranje“ i „popravak“ instrumenata automobila. Iako se ove usluge navodno odnose na tehničke korekcije zbog zamjene kotača ili kvarova, u stvarnosti se najčešće radi o vraćanju kilometraže, čuvenom „skidanju kilometara“. Ova praksa je zabranjena, ali je pritom izuzetno rasprostranjena i teško je zaustavljiva.
Prema Florianu Hördegenu, stručnjaku iz ADAC-a, manipulacije su dostupne svima, bez obzira na tehničko znanje. Uređaji koji služe za skidanje kilometara povezani su putem OBD priključka na automobil, a softver automatski zna gdje u kontrolnim jedinicama automobila pohranjuje stvarne podatke o kilometraži. Manipulacija traje tek nekoliko minuta, a rezultati su gotovo neprimjetni za običnog kupca.
Primjer testiranja pokazuje da se kilometraža na Hyundai i20 iz 2020. godine sa stvarnih 51.974 km lako može spustiti na „okruglih“ 20.000 km. Time vrijednost vozila poraste za više od hiljadu eura. Slična je situacija i s električnim Opelom Corsa-e, kojem je kilometrima spuštena sa 10.844 na 12 km, što opet znatno povećava prodajnu cijenu.
Ova praksa nije samo finansijski problem, može ozbiljno ugroziti sigurnost vozača i vozila. Vozila sa smanjenom kilometražom često nisu redovno servisirana prema stvarnoj kilometraži, što može dovesti do kvarova motora, kočnica i drugih kritičnih sistema. Kupac koji kupi takvo vozilo može se suočiti s velikim i neočekivanim troškovima.
Unatoč tome što EU ima regulative za zaštitu brojača kilometara (Uredba EU 2017/1151), praksa pokazuje da ta zaštita još nije dovoljna. Moderni automobili sve češće imaju hardverske sigurnosne module (HSM) koji „zaključavaju“ podatke o kilometraži, ali i te zaštite su podložne sofisticiranim hakerskim napadima. Primjer je metoda zvana „Voltage Glitching“ koja uz pomoć promjena napona može zaobići sigurnosne protokole i omogućiti neovlaštenu promjenu podataka.
Stručnjaci sa Tehničkog univerziteta u Berlinu su eksperimentirali s ovim metodama i dokazali da je moguće čitati i pisati podatke na čipovima za kilometražu, iako je proces složen i zahtijeva visok nivo tehničkog znanja. Nažalost, alati za takve napade dostupni su i široj publici, što dodatno otežava borbu protiv prevare.
Kupci se često oslanjaju na vizualne znakove ili servisnu povijest, no ni to nije uvijek siguran pokazatelj jer trgovci uređuju i vozilo i dokumentaciju kako bi prikrili prevaru. Belgijski sistem Car Pass, koji prati kilometražu prilikom servisa i promjene vlasnika, nije savršen, istraživanja su pokazala da je veliki broj servisnih radionica neadekvatan u prijavljivanju stvarnih kilometara.
Proizvođači automobila poput Opela, VW-a i Hyundaija tvrde da ispunjavaju zakonske zahtjeve i da rade na dodatnim sigurnosnim mjerama, no priznaju da su trenutne zaštite daleko od savršenih. Posebno je teško retroaktivno zaštititi već ugrađene poluvodiče i sustave.
Sve ovo ukazuje da je problem prevare s kilometražom ozbiljan i daleko od konačnog rješenja. Potrebne su strožije regulative, transparentniji sistemi i bolja edukacija kupaca. Do tada, milijarde eura godišnje odlaze u ruke prevaranata, a sigurnost i povjerenje na tržištu polovnih vozila su ozbiljno narušeni.