Stanovnicima grada Goražde u istočnoj Bosni nije potrebna mašta da bi razumjeli patnju ukrajinskog naroda.
Prije tri decenije, izdržali su više od tri godine ekstremnih teškoća dok su srpske snage gađale njihov grad raketama i artiljerijom sa okolnih brda, piše AP.
Goražde bilo odsječeno
Duga opsada tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine odsjekla je Goraždu pristup električnoj energiji, hrani, lijekovima i vanjskom svijetu.
Tamošnji ljudi pronašli su kreativne načine da održavaju upaljena svjetla i grijanje. Trikove za preživljavanje sada dijele s civilima koji su uronjeni u mrak i hladnoću zbog nemilosrdnih napada ruskih raketa i dronova na električnu mrežu Ukrajine.
Edin Čulov, premijer goraždanske regije, rekao je da su ga krajem prošle godine kontaktirali prijatelji i poznanici koji rade za misiju Evropske unije u BiH u Sarajevu.
Tražili su informacije za humanitarni napor da se Ukrajincima obezbijedi alternativni izvor električne energije.
Posebno su željeli bilo kakve “crteže, fotografije, video snimke ili bilo šta drugo” o “minijaturnim elektranama”. Te "elektrane" su se koristile u Goraždu devedesetih godina.
Postrojenja su se sastojala od domaćih točkova sa lopaticama postavljenim na drvene platforme s električnim generatorima.
Mještani su ih postavili oko mosta na Drini. Burad i užad su ih držali na površini.
Svaka „elektrana“ je imala glavni kabl za napajanje koji je vodio od svog generatora do mosta. Odatle su manji kablovi prenosili struju do zgrada.
Usavršavali vještine
U zavisnosti od količine vode, naprave su proizvele dovoljno struje za bolnicu u Goraždu i za stanovnike koji žive dovoljno blizu rijeke. Oni su mogli da drže upaljenu jednu sijalicu, slušaju radio i povremeno gledaju televiziju.
Mala grupa mašinskih inženjera i električara napravila je prvi prototip. Oni su usavršavali vještine u gradskoj prijeratnoj proizvodnoj industriji. Ona je proizvodila sve, od oružja do tekstila.
Njihov pametan, ali jednostavan dizajn omogućio je da kreiraju mini postrojenja od motora, alternatora, kondenzatora i otpadnog materijala iz bombardiranih fabrika, vozila i domova u Goraždu.
Na rijeci su brzo procvjetale lopatice. Preživjeli u opsadi pripisuju da su naprave pomogle gradu da se održi. To je postala jedina enklava u istočnoj Bosni koju srpske snage nikada nisu zauzele.
Po završetku rata oprema je uklonjena i demontirana, prenosi VOA.
Kao odgovor na zahtjev EU svih ovih godina kasnije, Čulov je rekao da je grad prikupio sve što je mogao pronaći. Otišao je na radio da traži preživjele dokumente i sjećanja.
Informacija je dostavljena misiji EU u BiH, koja ih je podijelila s Ukrajinom, rekao je on.
Razviti testne modele
„Pretpostavljam da će koristiti materijal koji smo mi dali da razviju nekoliko testnih modela. A zatim, ako se pokaže izvodljivim, krenut će u masovnu proizvodnju (minijaturnih) "elektrana“ za distribuciju širom zemlje", objasnio je Čulov.
Među onima koji su odgovorili na apel Čulova za informacijama bila su i dva preživjela člana prvobitnog razvojnog tima.
Aziz Lepenica, koji je predavao inženjerstvo u gradskoj srednjoj tehničkoj školi sve dok prije nekoliko godina nije doživio moždani udar, ponudio se da se vrati da pokaže učenicima kako da pripreme ispravne crteže i tehničke proračune za Ukrajinu.
"Tokom rata u Bosni nismo pravili crteže. Nismo imali vremena za to”, rekao je Lepenica.
“Sve proračune i planove izgradnje napravili smo u našim glavama.”
Tokom profesorskih godina, Lepenica je pomagao učenicima da naprave repliku domaćih elektrana.
"Život bio nepodnošljiv, ali moral visok"
Postavljena je na obali rijeke, pored centralnog goraždanskog mosta, 2016. godine kako bi poslužila kao spomenik danima kada je, kako je Lepenica rekao, “život bio nepodnošljiv, ali naš moral bio visok”.
„Puno bi nam značilo ako se pokaže da možemo da pomognemo narodu (Ukrajine) koji je bez struje kao i mi“, rekao je Lepenica.
Murat Heto, još jedan od pronalazača, također je pomogao u pripremi dokumentacije za Ukrajinu.
„Uz sve što smo prošli, neko bi morao biti napravljen od drveta da ne bismo suosjećali s (Ukrajincima)“, rekao je penzionisani električar.
Prisjećao se kako su svjetla napajana minijaturnim elektranama koje je razvio njegov tim "učinila razliku” u ratnom Goraždu.
U gradu je ubijeno ili teško ranjeno oko 7.000 civila. Stanovnici su često izlazili samo noću kako bi izbjegli nemilosrdne snajperske i artiljerijske napade.
Priliv izbjeglica iz okolnih područja skoro je udvostručio stanovništvo na 70.000.
Odbijanje srpskih snaga da propuste konvoje pomoći Ujedinjenih naroda u Goražde otežalo je zalihe hrane i lijekova. No, elektrane su bile “simbol naše odlučnosti da pružimo otpor, da ne pokleknemo”, rekao je Heto.
“Volio bih da se to nije dogodilo ni nama ni Ukrajini, ali kada su ljudi satjerani u ćošak i suočeni sa prijetnjom istrebljenja, sve postaje moguće”, rekao je on.
