Dok su autobusi iz Mariupolja stizali jedan po jedan u Zaporožje, putnici koji su bili šokirani granatiranjem izgledali su iscrpljeni. Jedva da je neko od njih progovorio kad su se vrata otvorila.
Njihov bijeg iz razorenog ukrajinskog grada nad kojim je ruski predsjednik Vladimir Putin proglasio pobjedu u četvrtak, iako su njegovi savjetnici priznali da se hiljade ukrajinskih boraca još tamo drže, doimao se kao "čudo", rekla je jedna žena, piše Washington Post.
"Uništili su sve," drugi je tiho kimnuo.
"Slava Ukrajini", povikao je tinejdžer.
Kolona vozila, prva kojoj je Rusija omogućila siguran prolaz u gotovo dvije sedmice, trebala je uključivati mnoštvo vozila. Ipak, samo su četiri autobusa stigla u jugoistočni grad Zaporožje, 140 milja sjeverno od Mariupolja, a ostatak su zadržali ruski kontrolni punktovi duž rute, rekli su dužnosnici.
Prošla i jedna kolona privatnih automobila.
"Sve što vidite tokom dana, kada ljudi ne smiju izaći, kada autobusi ne idu i nema evakuacije, to je kršenje ruskih garancija", rekla je potpredsjednica ukrajinske vlade Irina Vereščuk, koja je nekoliko sati dočekivala autobuse.
Humanitarni koridor predstavlja posljednji u nizu pokušaja o kojima su razgovarale Ukrajina i Rusija da evakuiraju civile iz Mariupolja. Ostali sporazumi su propali zbog nepovjerenja.
Pobjeda u gradu bila bi najznačajnija za Rusiju u ovom ratu do danas. Lučki grad je ključan za ruske nade da će formirati neprekinuti kopneni koridor koji se proteže od istočne regije Donbas koja graniči s Rusijom do poluotoka Krima, koji je Rusija anektirala 2014. godine.
U četvrtak su odbjegli civili došli s užasnim pričama o brutalnim taktikama koje su koristile ruske snage. Rekli su da je nemilosrdno granatiranje obasjavalo nebo dok su ruski vojnici išli od kuće do kuće u potrazi za navodnim neprijateljima. Porodice su živjele pod zemljom i preživljavale na tjestenini ili sirovim žitaricama. Čak i odvažiti se pronaći vodu može značiti smrt.
"Tlo se treslo", rekla je Ruslana, sjedeći uz svoju kćerku dok je jela svoj prvi pravi obrok u nekoliko sedmica - svježi hljeb i voće - u prihvatnom centru u Zaporožju.
Kao i drugi intervjuirani civili, nije podijelila svoje prezime iz brige za sigurnost svoje porodice.
“Najstrašnije je bilo to što ste, kada ste izašli na ulicu, vidjeli da niko ne smije pokupiti tijela”, rekla je, razrogačenih očiju. “Puno je zgrada gorjelo. Znamo da je mnogo porodica živo spaljeno.”
Kada je prvi autobus otvorio svoja vrata u Zaporožju, mnoge su porodice samo sjedile i čekale, kao da se bore shvatiti da su na sigurnom. Neka su djeca bolno mirno sjedila. Šutke su zurili u ukrajinsku policiju i dobrovoljce koji su prijavljivali njihov dolazak.
Ispred obližnjeg žutog autobusa ostale su porodice plakale jedna nad drugom dok su novinari pitali o uvjetima u kojima su pobjegli. "Nije bilo struje, nije bilo vode", vikala je jedna žena. "Bio je to pakao", rekao je drugi.
Starija žena zatvorila je oči i samo izgledala izgubljeno usred haosa. Spustila je glavu, a na obrazima su joj bile suze.
Na rijetkom televizijskom sastanku koji je emitiran u četvrtak, Putin se obratio ruskom ministru odbrane Sergeju Šojguu, rekavši mu da je “rad oružanih snaga na oslobađanju Mariupolja bio uspješan. Čestitamo."
Dodao je da je "otkazao" planove za napad na čeličanu i nasilno protjerivanje preostalih Ukrajinaca, koji su danima odbijali zahtjev Rusije da se preda.
No, zamjenik komandanta posljednjih preostalih snaga koje se bore za Ukrajinu u Mariupolju rekao je u četvrtak da se njegove trupe bore i dalje, čak i kada su ruski dužnosnici tvrdili da su pobijedili.
Mariupoljski borci 'umiru pod zemljom' u čeličani, kaže komandant.
Sviatoslav Palamar, zamjenik komandanta jedinice Azov, nacionalističke grupe koja je dio ukrajinske nacionalne garde, rekao je iz Željeza Azovstal, gdje su njegove trupe i 36. zasebna brigada marinaca odbili napad Rusije - da su "opkoljeni", ali "nastavljaju se braniti".
Palamar je mogao komunicirati s The Washington Postom putem satelitskih poruka sa novinarkom Hristinom Bondarenko, i naslikao je sliku koja je u suprotnosti s ruskim tvrdnjama o pobjedi.
Rekao je da su ukrajinski borci u Azovstalu odbili rusko napredovanje i oštetili ruska vojna vozila.
"Mi smo u Mariupolju… tako da dok smo mi ovdje, Mariupolj još niko nije predao", rekao je Palamar, iako je priznao da su ostali bez snage i da ih je potrebno evakuirati.
Palamar je rekao da su ruske snage pokušavale dva dana, ali na kraju nisu uspjele upasti na Azovstal. Rekao je da su ukrajinski borci uništili tri ruska tenka, dva borbena vozila pješadije, oklopni transporter "i puno pješadije". "Neprijatelj nije mogao zauzeti Azovstal u oluji", rekao je. “Za sada je situacija takva.”
Iako je Putin možda naredio svojim trupama da ne napreduju u postrojenje, ruske snage ga još granatiraju, rekao je Palamar.
Savjetnik ukrajinskog predsjednika Oleksij Arestovič rekao je u četvrtak da su ruske tvrdnje o pobjedi u Mariupolju preuranjene. “Ne mogu fizički uzeti Azovstal, shvatili su; tamo su doživjeli ogromne gubitke”, rekao je.
Šojgu, šef odbrane Rusije, procijenio je u četvrtak da je oko 2.000 vojnika ostalo u Azovstalu, dok je Veresščuk, kazala da se tamo nalazi oko 1.000 civila i 500 ranjenih vojnika - i zahtijevala "hitni humanitarni koridor" da ih izvuče.
Palamar je rekao da su civili tražili garancije za svoju sigurnost prije nego što pristanu napustiti čeličanu. Pozvao je “cijeli svijet da podrži predsjednika i političare da daju garancije sigurnog izlaska civilima, uklone ranjene i mrtve te evakuiraju garnizon koji brani Mariupolj”.
204 civila koja su stigla u četvrtak iz Mariupolja izlazila su iz onoga što se činilo kao crna rupa. U njihovom rodnom gradu signal mobilnog telefona bio je ometan ili isključen zbog oštećenja obližnje infrastrukture.
Mnoge porodice još nisu mogle reći svojim rođacima da su preživjele.
U prihvatnom centru su nestrpljivo čekali da im se telefoni napune. Nadia, majka troje djece, tek je saznala da je njezin sin preživio. Ali bilo je i drugih za koje se ne zna.
“Nisam razgovarala s majkom od 1. marta”, rekla je. “Ne poznajemo nikoga ko se čuo s njom.”
Za mnoge koji su stigli u četvrtak, to je bio prvi put da su mogli opisati svoju muku strancima. Njen glas tih od iscrpljenosti, 75-godišnja Iryna rekla je da joj je dom uništen. “Sada sam beskućnica”, rekla je. “Sve je pretvoreno u ruševine.”
“Bilo je jako zastrašujuće, sva ova pucnjava i eksplozije. Toliko sam se uplašio da me noge ne mogu nositi, a i dalje to jedva mogu.” Spustila je pogled na osušenu hranu ispred sebe. "Sada sam mirna, ne želim ni jesti", rekla je i počela plakati.
“Dobro je što sam sada kod kuće.”
