Izumiranje neandertalaca jedan je od najintrigantnijih misterija u paleoantropologiji, a istraživači nagađaju da je sve, od promjena u klimi do rata s modernim ljudima, moglo eskalirati njihovu smrt.
Mnogi su se pitali nisu li naši izgubljeni ljudski rođaci jednostavno imali dovoljno raznolikosti da se nose s ovim promjenama. Nova studija podupire hipotezu da je dramatičan pad u raznolikosti njihovih gena prije njihovog izumiranja vjerovatno odigrao veliku ulogu.
Proveden od strane međunarodnog tima istraživača, studija je imala relativno jedinstven pristup, koristeći anatomiju ušnog kanala i postojeću neandertalsku genetiku kako bi pronašla snažne indikacije genetskog uskog grla prije nešto više od 100.000 godina, piše Science Alert.
Uspoređujući oblike polukružnog kanala uha u fosilima iz cijele Evrope i zapadne Azije s onima u modernih ljudi, istraživači su mogli procijeniti relativnu raznolikost morfologije tijela među različitim skupinama ljudi.
"Poznato je da je razvoj struktura unutarnjeg uha pod vrlo čvrstom genetskom kontrolom, budući da su potpuno formirane u trenutku rođenja", kaže antropolog Rolf Quam sa Univerziteta Binghamton u New Yorku.
"Ovo čini varijacije u polukružnim kanalima idealnom zamjenom za proučavanje evolucijskih odnosa između vrsta u prošlosti budući da sve razlike između fosilnih uzoraka odražavaju temeljne genetske razlike."
Ključno za studiju bilo je hrvatsko nalazište fosila Krapina (staro 130.000 godina) i nekoliko nalazišta kasnih neandertalaca diljem Francuske, Belgije i Izraela (staro 41.000-64.000 godina).
Nešto se očito dogodilo između te dvije točke što je utjecalo na genetske varijacije, prikazane kroz oblike ušnog kanala. To ukazuje na veliko smanjenje broja ljudi u populaciji prije točke prije otprilike 40.000 godina, kada će vrijeme neandertalaca doći kraju.