Napadi atomskom bombom na Hirošimu i Nagasaki 6. i 9. augusta 1945. proizašli su iz šestogodišnjeg rada naučnika iz Evrope i Sjeverne Amerike započetog 1939., odnosno 1941., kada američka vlada pokreće Projekt Manhattan isključivo s ciljem izrade atomske bombe.
Prva i za sada jedina žrtva atomskih bombi ostaje Japan, zemlja koja je prije 76 godina iskusila najstrašniji napad u historiji.
Projekt Manhattan odvijao se u tajnosti, a na čelu naučnog tima bio je američki teorijski fizičar Robert Oppenheimer s Kalifornijskog univerziteta u Berkeleyju.
Evo kako se sve odvijalo:
U idiličnom krajoliku Los Alamosa u Novom Meksiku Oppenheimer je vodio do tada neviđen tim briljantnih naučnika, među kojima su bili nobelovci poput Enrica Fermija, Nielsa Bohra i Hansa Bethea. Prosječna starosna dob bila im je 26 godina.
Albert Einstein, koji nije bio dio tima Projekta Manhattan jer zbog svog pacifizma nije prošao sigurnosnu provjeru, dijelio je bojazan vodećih naučnika da bi nacistička Njemačka mogla proizvesti nuklearno oružje te je 2. augusta 1939. supotpisao pismo američkom predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu o važnosti razvoja nuklearne tehnologije.
No Einstein je predsjednika također upozorio i na destruktivan potencijal nuklearne fisije koju je otkrio njemački hemičar Otto Hahn, navodeći da bi taj postupak mogao rezultirati "iznimno snažnim bombama nove vrste".
Roosevelt je iste godine odlučio osnovati Savjetodavni odbor o uranu.
Pearl Harbor
Japansko ratno vazduhoplovstvo je 7. decembra 1941. uništilo gotovo cijelu američku pacifičku flotu stacioniranu u Pearl Harbouru. Sljedeći dan je SAD ušao u Drugi svjetski rat.
Projekt Manhattan
U augustu 1942. SAD službeno pokreće tajni program razvoja atomske bombe koji je odobren godinu ranije. Postao je poznat kao Projekt Manhattan i u njega su bile uložene dvije milijarde dolara.
Robert Oppenheimer postaje 1943. direktor tajnog laboratorija u Los Alamosu u kojem će nastati atomska bomba. Na projektu sudjeluju vrhunski američki, britanski i kanadski fizičari te nekolicina tada vodećih naučnika koji su pred nacističkom Njemačkom pobjegli iz svojih domovina u Evropi.
Potencijalne mete
U proljeće 1945. sastavljen je popis mogućih meta, a na samom vrhu je bio sedmi po veličini japanski grad Hirošima. Kyoto je izbačen s popisa ponajviše zbog bogate povijesne i kulturne baštine.
Hirošima, koja je tada imala 255.000 stanovnika, bila je glavni stožer generala Hata Shunrokua, koji je bio zadužen za obranu južnog dijela države, no većina stanovništva su bili civili.
Konvencionalne bombe
Američki ratni avioni izveli su 9. i 10. marta 1945. masovna bombardiranja Tokija i ostalih značajnijih japanskih gradova. Samo u glavnom gradu je poginulo oko 100.000 ljudi.
Bitka za Okinawu
Iste godine 26. marta počela je bitka za Okinawu. Tokom tromjesečnih borbi poginulo je više od 100.000 japanskih vojnika, oko 150.000 civila i 12.000 američkih vojnika. Ta je bitka poslužila kao opravdanje za upotrebu atomskih bombi jer su predviđanja bila da bi kopnena invazija na Japan rezultirala s mnogo više žrtava.
Roosevelt umire 12. aprila, a predsjednik SAD-a postaje Harry Truman, koji tada doznaje za Projekt Manhattan.
Predaja Njemačke
Njemačka se predala 8. maja 1945., no nastavljaju se borbe u Aziji i na Pacifiku.
Prva američka atomska proba
Između maja i jula dijelovi atomskih bombi prebačeni su brodom na Tinian, na Marijansko otočje od 15 vulkanskih otoka u sjeverozapadnom Tihom oceanu. Bombarderi B-29 su s tih otoka mogli lako dosegnuti Japan.
U blizini Alamogorda u Novom Meksiku izveden je 16. jula u 5:30 ujutro pokus Trinity, koji je pokazao nevjerovatnu snagu atomske bombe i uveo svijet u nuklearno doba. Bila je to nuklearna naprava, a proba je izvedena u pustinji Jornada del Muerto.
Devet dana kasnije, 25. jula, predsjednik Truman je odobrio misiju da se na Japan baci atomska bomba. Također je dao zeleno svjetlo da se bace i dodatne atomske bombe kada postanu dostupne.
Ultimatum Saveznika
Dana 17. jula lideri Velike Britanije, Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država, premijer Winston Churchill (kasnije Klement Attlee), generalni sekretar CK KPSS Josif Staljin, predsjednik SAD-a Harry S. Truman, sastali su se na konferenciji u Potsdamu.
Na konferenciji je 26. jula donesena Potsdamska deklaracija s američkim, britanskim i kineskim potpisom, a zemlje potpisnice u deklaraciji daju Japanu posljednju priliku za predaju, ili će uslijediti "brzo i potpuno uništenje".
Japanski premijer Kantaro Suzuki 27. odlučio je ignorirati taj ultimatum, iako upotrebljena riječ "mokusatsu" također znači i "bez komentara".
Hirošima i Nagasaki
Po naredbi Trumana, američki bombarder B-29 nazvan Enola Gay izbacio je 6. augusta na Hirošimu 15 kilotona tešku nuklearnu bombu s visine od 9.400 metara u kojoj je bilo 60 kilograma urana.
Bomba nazvana Mališan eksplodirala je na visini od oko 600 metara iznad tla, izazvavši toplotni val temperature do 5.000 stupeni Celzija, snažni udarni val brzine 800 km/h i plamene oluje koje su uništile gotovo sve unutar dvanaest kvadratnih kilometara.
U prvim sekundama usmrćeno je između 70.000 i 80.000 ljudi, a u mjesecima koji su uslijedili broj mrtvih zbog radijacije narastao je na 140.000.
Eksplozija je uzrokovala i vreli gljivasti oblak prašine i krhotina visok 15.250 metara koji se vidio s udaljenosti od 560 km.
Zlokobni Enola Gay, koji je ispustio najsmrtonosniji teret na svijetu, sada se nalazi u muzeju vazduhoplovstva kod aerodroma Dulles u blizini Washingtona.
Sjajni srebrnasti bombarder dobio je ime po majci pilota koji je njime upravljao tog historijskog dana u augustu 1945., a njegova historijska misija sažeta je u samo jednu rečenicu: "6. augusta 1945. ovaj bombarder tipa B-29, koji je proizvela kompanija Martin, ispustio je prvo atomsko oružje upotrijebljeno u borbi na japanski grad Hirošimu."
Truman poručuje Japancima da, ako se ne predaju, mogu očekivati "kišu uništenja kakva nikada nije viđena na Zemlji".
Rat Japanu 8. augusta objavljuje Sovjetski Savez.
Dan iza, 9. augusta u 11:02, atomska bomba Debeljko je bačena na Nagasaki. Bomba je detonirala na visini od 470 metara od tla i ubila 22.000 ljudi, a daljnjih 39.000 je umrlo od posljedica radijacije. Nagasaki je napadnut atomskom bombom od plutonija.
Kataklizmičku bombu ispustio je zrakoplov B-29 Superfortress Bockscar.
Japanski car Hirohito je 15. augusta naciji objavio da je rat izgubljen.
Prva sovjetska bomba
Nakon uništenja Hirošime i Nagasakija, 29. augusta 1949. Sovjetski Savez je uspješno testirao svoju prvu atomsku bombu u Kazahstanu i tako postao druga nuklearna sila na svijetu.
"Hibakushe" - prezreni i odbačeni
U napadima na Hirošimu i Nagasaki ne samo da je poginulo preko 200.000 ljudi nego se i preživjeli - "hibakushe" - decenijama suočavaju s fizičkim i psihološkim traumama tog "nezamislivog užasa", ali i stigmom koja ih prati, prezrene i odbačene.
Stručnjaci Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC) podsjećaju na strašne posljedice atomskih bombi, poput privremene ili trajne sljepoće zbog izrazito bliještećeg svjetla.
Vrelina koju su proizvele eksplozije prouzročila je hiljade požara, a vatrena oluja je progutala sav kisik te su se brojni preživjeli naprosto ugušili.
Procjenjuje se da se od cjelokupnog broja poginulih u Hirošimi, više od polovice ugušilo zbog nestanka kisika.
Preživjeli se prisjećaju ljudi kojima su oči ispale iz duplja, ljudi bez ekstremiteta i onih koji su rukama pokušali spriječiti da im iz rupe na trbuhu ne iscure unutarnji organi.
"Tijela djece izgledala su poput crnih stijena"
Smrad izgorenog ljudskog mesa, prepričavaju "hibakushe", bio je zastrašujuće snažan.
"Sjećam se pougljenih tijela male djece oko područja hipocentra, izgledali su poput crnih stijena", priča Koichi Wada, koji je tada imao 18 godina. On je preživjeli iz napada na Nagasaki.
Učinci radijacije su se pokazali smrtonosnima u trenutku napada, a preživjeli trpe posljedice do kraja života.
Akutna radijacija uključivala je simptome poput povraćanja, mučnine, glavobolja, dijareje, krvarenja i gubitka kose, a radijacijska bolest se pokazala fatalnom za veliki broj ljudi unutar nekoliko sedmica ili mjeseci.
"Hibakushe" trpe dugoročne posljedice, a ponajviše su obolijevali od raznih vrsta karcinoma.
Usprkos mukama koje prolaze i njihovom statusu kao prvim žrtvama atomske ere, zajednica im je uglavnom okrenula leđa.
Posebno ih se, zbog izloženosti radijaciji, stigmatiziralo po pitanju braka.
Prošle godine papa Franjo se tokom posjeta Hirošimi i Nagasakiju sastao s nekoliko "hibakushija" s kojima je razgovarao o, kako ga je nazvao, "nezamislivom užasu" i patnjama koje su pretrpjele žrtve napada.
Bivši američki predsjednik Barack Obama je 2016. bio prvi aktualni američki predsjednik koji je posjetio Hirošimu. Sastao se i s preživjelima i pozvao na svijet bez nuklearnog oružja, no izvinjenje za atomske napade je izostalo, piše Index.
