Veliki čovjekoliki majmuni možda se smiju na način sličan ljudima već punih 15 miliona godina, pokazalo je novo istraživanje naučnika sa Univerziteta u Warwicku. Ovo otkriće moglo bi otkriti nove tragove o tome kako je evoluirao ljudski govor.
Istraživači su analizirali snimke smijeha orangutana, gorila, bonobo majmuna, šimpanzi i ljudi, proučavajući ukupno 140 sekvenci smijanja. Otkrili su iznenađujući obrazac: sve vrste dijele sličnu osnovnu ritmičku strukturu, ravnomjerne razmake između pojedinačnih zvukova smijeha.
Naučnici smatraju da je taj obrazac vjerovatno postojao još kod zajedničkog pretka ljudi i velikih čovjekolikih majmuna prije otprilike 15 miliona godina.
„Kako su ljudi razvili nevjerovatnu sposobnost govora? Govor ne ostavlja fosile, ali smo pronašli trag u nečemu neočekivanom, u smijehu“, rekla je dr. Kjara de Gregorio sa Univerziteta u Warwicku.
Iako je osnovni ritam ostao isti milionima godina, ljudski smijeh prošao je kroz posebnu evoluciju. Ljudi danas mogu svjesno kontrolisati kada i zašto se smiju, drugačije se smijemo kada nam je nešto smiješno, kada želimo pokazati ljubaznost, kada smo nervozni ili kada dijelimo trenutak s drugima.
Kod drugih velikih čovjekolikih majmuna smijeh je uglavnom povezan s igrom i fizičkim podražajima, dok su ljudi razvili mnogo složeniju kontrolu zvuka i emocija.
Naučnici vjeruju da je upravo ta sposobnost upravljanja glasom mogla biti jedan od važnih koraka na putu prema razvoju ljudskog jezika.