Iako je Leicester ove sezone ispao u Championship, atmosfera u nedjelju na stadionu King Power bila je daleko od tmurne. Bila je to večer posvećena legendi – Jamieju Vardyju, čovjeku čija je karijera u plavom dresu postala sinonim za nevjerovatnu sportsku priču, onu kakvu ni Hollywood ne bi bolje napisao. U svojoj 500. utakmici za “Lisice”, 38-godišnji napadač postigao je 200. pogodak i time zatvorio puni krug u karijeri koju je gradio s upornošću, strašću i inatom.
Deset minuta prije kraja utakmice, Vardy je ispraćen s terena kroz počasni špalir sadašnjih i bivših saigrača – istih onih s kojima je 2016. ispisao jedno od najvećih čuda u historiji fudbala, kada je Leicester pod vodstvom Claudija Ranierija osvojio Premier ligu.
"Veliko vam hvala za sve što ste učinili za mene i moju porodicu, jer ovdje smo stvorili svoj dom. Uživao sam u svakoj minuti te ću i dalje navijati za ovaj klub. Fudbal na ovoj razini je psihički iscrpljujući, više to ne bih mogao ponoviti. No, vjerujem da ćemo se brzo vratiti u Premiership, dobra je ovo ekipa, ima puno mladih igrača", kazao je Vardy opraštajući se od svog voljenog kluba.
Njegova priča započela je 2012. godine, kada je kao 25-godišnjak stigao iz tadašnjeg petoligaša Fleetwood Towna za tada rekordnih milion funti – ogroman novac za igrača iz niželigaškog ranga. U prvoj sezoni u Championshipu postigao je samo pet pogodaka, ali umjesto da nestane u zaboravu, odlučio je uzvratiti radom.
Sezona 2013/14. donijela je eksploziju – 16 golova, 11 asistencija i povratak Leicestera u elitni rang. Ipak, prava prekretnica bila je ljeto 2015., kada je, kako svjedoči i bivši saigrač Mark Schwarzer, potpuno preobrazio svoje navike. U sezoni 2015/16. trčao je više, udarao jače i vjerovao bez rezerve. Rezultat? 24 gola i naslov prvaka – jedini u klupskoj historiji.
Njegova predanost išla je i do bizarnosti. Dan prije utakmice, Vardy bi ritualno popio tri Red Bulla, dvostruki espresso i za doručak pojeo omlet sa šunkom i sirom te zapečeni grah. To nije bila prehrana savršenog sportaša, ali bila je prehrana čovjeka koji igra instinktivno, bez kompromisa.
Vardy je 2020. postao i najstariji dobitnik Zlatne kopačke Premier lige, sa 23 gola u 33. godini. Ipak, unatoč kontinuitetu u formi, engleski selektori su ga često ignorirali – u dresu reprezentacije Engleske upisao je tek 26 nastupa i postigao sedam pogodaka.
S Vardyjem odlazi više od napadača. Odlazi duh jednog kluba koji je sanjao velike snove i ostvario ih. Njegovo naslijeđe ne leži samo u brojkama, nego u emociji koju je budio – među navijačima, suigračima, pa i protivnicima.
U vremenu kada su karijere oblikovane medijskim agencijama i PR strategijama, Vardy je bio autentičan. Sirov, tvrdoglav, ali istinski svoj. I možda zato, u tom jednom trenutku kada je sišao s terena, stadionom nije odzvanjalo samo aplauzom – nego nečim dubljim. Poštovanjem.
Jer Jamie Vardy nije bio samo napadač Leicestera. On je Leicester.