Prije nešto više od 3200 godina, moralo se činiti kao da čovječanstvo doseže neviđene visine.
Širom istočnog Sredozemlja, sjeverne Afrike i Bliskog istoka, skup složenih i visoko organiziranih civilizacija postao je međusobno povezan diplomacijom, trgovinom i razmjenom. Kulture su se razvijale i gradovi su se dizali. Zatim se sve raspalo - a niko nije siguran zašto.
Neka od glavnih društava na koja je utjecao takozvani "kolaps brončanog doba" bila su Srednjoasirsko carstvo u Mezopotamiji, Novo kraljevstvo Egipta, Babilonci, Hetitsko carstvo Anatolije, Trojanci, Mikenjani u kopnenoj Grčkoj i Minojci na Kreti Za većinu ovih društava, ono što je uslijedilo bilo je pomalo "mračno doba" s malo značajnim tehnološki ili kulturni napredak kao i društvena stagnacija.
Društva su postala istaknuta tijekom brončanog doba, razdoblja koje je počelo oko 3300. pr. Kr. i koje je bilo obilježeno upotrebom bronzanog oruđa, proizvedenog taljenjem bakra i njegovim legiranjem s kositrom, arsenom ili drugim metalima. Ovaj tehnološki napredak stvorio je jači i izdržljiviji materijal od prethodno dostupnih metala, dajući tim društvima značajnu prednost u oružju, izradi alata, inženjerstvu i umjetnosti, piše IFLS.
Ova je revolucija također postavila temelje za razvoj većih urbanih središta, uspostavu složenih društvenih hijerarhija i izum različitih sustava pisma, poput klinastog pisma.
Iz razloga koji nisu jasni, ova uspješna mreža se srušila oko 12. stoljeća prije Krista.
U svojoj knjizi iz 2014. o kolapsu kasnog brončanog doba, američki arheolog Eric Cline ističe 1177. godinu prije Krista kao odlučujući trenutak kada su se stvari značajno pogoršale. Međutim, kako napominje, složenim sustavima treba vremena da se razviju. Tokom nekoliko desetljeća bjesnile su pobune, izbijali ratovi, gradovi padali u ruševine, pisma su se ugasila, a kulture su izgleda bile izbrisane s planeta.
Historičari su došli do raznih objašnjenja za propast, uključujući i mnoga od uobičajenih osumnjičenika za kolaps društva.
Jedno dugo objašnjenje je dolazak nove dominantne sile: "Naroda mora". Ova navodna skupina pljačkaških osvajača nije ostavila nikakve spomenike ili pisane zapise, tako da je njihov identitet daleko od jasnog, a o njihovom postojanju se još uvijek naširoko raspravlja pomorski narodi iz drugih dijelova Sredozemlja.
Bez obzira na identitet, njihov dolazak mogao bi objasniti široko rasprostranjeno napuštanje gradova širom Anatolije, Sirije, Fenicije, Kanaana, Kipra i Egipta između 13. i 12. stoljeća prije Krista.
Također postoji mogućnost da su neke civilizacije istrunule iznutra kroz opći kolaps sustava. Naučnici su primijetili da su mnoga kasna brončana društva imala "fatalne centralizirane, složene i teške" političke strukture koje su ih činile ranjivima na nejednakost i iskorištavanje, što je dovelo do društvene nestabilnosti.
Drugo objašnjenje je da je u pitanju ekološka katastrofa. Studija iz 2013. proučavala je zrnca peludi iz sedimenata drevnog jezera u regiji i pronašla dokaze klimatskih promjena otprilike u to vrijeme. Ova ekološka promjena, tvrde autori studije, dovela je do raširenih suša, nestašica hrane i gladi. Posljedica toga bila je masovna migracija, društveni preokret i te nekoć snažne civilizacije koje su ostale ranjive na osvajače, možda Narode mora.
Isto tako, studije su istaknule izbijanje kuge na Kreti krajem 3. vijeka pr. Kr., iako postoje ograničeni dokazi koji upućuju na to da je utjecala na druga društva.
Kao što Cline ističe u svojoj knjizi, kolaps brončanog doba vjerovatno se ne može objasniti jednim čimbenikom. Umjesto toga, on predlaže da je to bila "savršena oluja nesreća", uključujući mnoge od ovdje spomenutih tema.
Historija je ponizni podsjetnik da nijedna civilizacija, bez obzira koliko moćna ili napredna bila, nije imuna na kolaps. Kad su velike civilizacije brončanog doba bile na uzlaznoj putanji, malo je ko mogao predvidjeti da će njihovi velebni gradovi i još veće ideje na kraju nestati u mraku. Ipak, uz pravu kombinaciju klimatskih promjena, unutarnjih sukoba i tehnoloških promjena, čak i najmoćnija društva mogu lako posrnuti i propasti.
