Na proizvodnoj traci fabrike konjaka u armenskom gradu Abovjanu radnici užurbano pune kamion bocama namijenjenim ruskom tržištu. Međutim, postoji velika vjerovatnoća da taj teret nikada neće stići do kupaca.
Rusija je prošlog mjeseca zabranila uvoz proizvoda iz tri vodeće armenske destilerije, među kojima je i poznata fabrika Abovjan. Moskva je odluku zvanično obrazložila sanitarnim razlozima, ali u Armeniji i među zapadnim analitičarima malo ko vjeruje da je riječ o zdravstvenom pitanju.
Naprotiv, zabrana se tumači kao dio sve snažnijeg političkog pritiska Kremlja na Armeniju uoči parlamentarnih izbora koji se održavaju u nedjelju, piše Guardian.
Od najbližeg saveznika do problematičnog partnera
Armenija je decenijama važila za najodanijeg ruskog saveznika na južnom Kavkazu.
Na njenoj teritoriji nalaze se ruske vojne snage, zemlja je godinama kupovala rusko naoružanje i bila duboko integrisana u političke i sigurnosne strukture koje predvodi Moskva.
Međutim, odnosi su se počeli mijenjati nakon dolaska premijera Nikola Pashinyana na vlast 2018. godine.
Njegova politika postepeno je zemlju počela približavati Evropskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama, što Kremlj sve otvorenije doživljava kao prijetnju vlastitom utjecaju u regionu.
„Moskva smatra da gubi Armeniju i pokušava natjerati Pashinyana da izabere stranu“, ocjenjuje britanski analitičar Thomas de Waal.
Prekretnica se dogodila u Nagorno-Karabahu
Odnosi između dvije države ozbiljno su narušeni nakon događaja iz 2023. godine, kada je Azerbejdžan preuzeo kontrolu nad spornom regijom Nagorno-Karabah.
Više od 100.000 Armenaca tada je napustilo to područje.
Za mnoge u Armeniji upravo je to bio trenutak kada su izgubili povjerenje u Rusiju.
Iako je Moskva formalno bila sigurnosni saveznik Jerevana i imala mirovne snage na terenu, nije spriječila vojnu operaciju Azerbejdžana.
To je otvorilo pitanje koliko uopće vrijede ruske sigurnosne garancije.
Nakon toga Armenija je zamrznula svoje učešće u Organizaciji ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO), vojnom savezu koji predvodi Rusija.
Putin upozorava na „ukrajinski scenarij“
Napetosti su dodatno porasle posljednjih mjeseci.
Ruski predsjednik Vladimir Putin upozorio je da bi Armenija mogla završiti u „ukrajinskom scenariju“ ukoliko nastavi put evropskih integracija.
Još oštriju poruku poslao je Dmitrij Medvedev, zamjenik predsjednika ruskog Vijeća sigurnosti, koji je aludirao na sudbinu sovjetskog revolucionara Leona Trockog, kojeg je po Staljinovom nalogu ubio agent sovjetske tajne službe.
Takve izjave u Armeniji su doživljene kao otvorena politička prijetnja.
Kremlj podržava glavnog Pashinyanovog rivala
Analitičari tvrde da Rusija pokušava pomoći Samvelu Karapetyanu, armensko-ruskom milijarderu i lideru opozicione stranke Jača Armenija.
Karapetyan zagovara tješnje veze s Moskvom i predstavlja glavnog političkog protivnika aktuelnog premijera.
Trenutno se nalazi u kućnom pritvoru zbog optužbi povezanih s pozivima na preuzimanje vlasti.
Ipak, istraživanja javnog mnijenja ne idu mu u prilog.
Pashinyanova stranka Građanski ugovor prema anketama može računati na oko 30 posto glasova, dok Karapetyanova podrška ostaje oko deset posto.
Ruski pritisak donio suprotan efekat
Zanimljivo je da je, prema mišljenju dijela analitičara, ruski pritisak proizveo efekat suprotan od očekivanog.
Umjesto slabljenja premijera, ojačao je njegovu poziciju među biračima.
„Ono što je zanimljivo jeste da je ruska kampanja zapravo pomogla Pashinyanu“, smatra Richard Giragosian iz Regionalnog centra za studije u Jerevanu.
Dodatni problem za opoziciju predstavlja činjenica da je veliki dio javnosti doživljava kao previše blisku Moskvi.
„Pashinyan vjerovatno neće pobijediti zato što je posebno popularan, nego zato što njegovi protivnici djeluju još slabije i previše su povezani s Rusijom“, ocjenjuje De Waal.
Evropska unija otvoreno staje uz Jerevan
Brisel posljednjih mjeseci ne skriva podršku armenskom zaokretu prema Zapadu.
Evropska unija je ove sedmice najavila početni paket pomoći vrijedan 50 miliona eura kako bi Armeniji pomogla da ublaži posljedice ruskih trgovinskih ograničenja.
Ukrajina je, u simboličnom potezu podrške, počela uvoziti armenske ruže nakon što je Rusija zabranila njihov plasman na svoje tržište.
Ipak, ekonomska realnost ostaje neumoljiva.
Oko 40 posto armenskog izvoza i dalje završava u Rusiji, a Kremlj kontroliše i jedan od najvažnijih instrumenata pritiska – cijenu prirodnog plina od kojeg zavisi veliki dio armenske ekonomije.
„Prava kriza počet će onog trenutka kada Rusija odluči promijeniti cijenu subvencioniranog plina“, upozorava Giragosian.
Upravo zato izbori u Armeniji nisu samo unutrašnje političko pitanje. Oni će pokazati koliko je jedna mala postsovjetska država zaista spremna da se udalji od Moskve i koliko će Kremlj biti spreman da to dopusti.