Ukrajinske sigurnosne službe objavile su hapšenje najbližega saveznika Vladimira Putina u Ukrajini, oligarha, opozicionog političara i ličnog kuma šefa Kremlja Viktora Medvedčuka.
Čovjeka koji je još na samom početku ruske invazije pobjegao iz kućnog pritvora u Kijevu i uspješno se skrivao duže od mjesec dana Ukrajinci su uspjeli locirati, identificirati i uhapsiti u, kako su škrto opisali, "munjevitoj i opasnoj akciji“. Glavni Putinov petokolonaški partner kamuflirao se usred ruske invazije ukrajinskom vojničkom uniformom, u kojoj je naposljetku zarobljen i snimljen s lisicama na rukama.
“Specijalnu operaciju izvela je služba sigurnosti Ukrajine. Dobro napravljeno!" objavio je Volodimir Zelenskij na Telegramu, a kasnije i predložio Medvedčukovu razmjenu za ukrajinske ratne zarobljenike koje drži Rusija.
“Predlažem Ruskoj Federaciji da njihovog 'dečka' zamijenimo za naše dječake i djevojke koji su trenutno u ruskom zarobljeništvu”, ponudio je Zelenski kadrovski 'deal' Moskvi u svom video obraćanju.
Medvedčuk spada u najveće političke bogataše u Ukrajini, a baza njegova kapitala procjenjuje se na preko 630 miliona dolara. Svoju gotovo 100-metarsku jahtu, vrijednu 200-tinjak miliona dolara donedavno je sidrio susjednoj Hrvatskoj, u Rijeci, a u ukrajinskoj vili je pod ceradom ostavio basnoslovnu repliku starodobnog Pullmanovog željezničkog vagona, raskošno opremljenog zlatnim okovima kako stoji na maketi željezničke stanice, piše Slobodna Dalmacija.
Kao klasični kremaljski instant-milijarder, nije se Medvedčuk obogatio nikakvom kreativnošću ni ličnom pameću, nego političkom protekcijom i dodjelom režimskoga prava na manipulaciju ruskim energetskim izvorima, ponajviše onima na okupiranom Krimu. Oženjen je tv-voditeljicom i starletom Oksanom Marčenko s kojom je dobio najmlađu kćer, te kojoj je lično Vladimir Putin bio kum na krštenju.
Medvedčuk dugo nije bio odveć poznato ime izvan Ukrajine: davno je bio samo blijedi šef kabineta bivšega ukrajinskoga predsjednika Leonida Kučme, no s vremenom se, zahvaljujući bliskosti s Putinom i poziciji ključne ruske poluge u odnosima Moskve i Kijeva, prometnuo u jednu od najmoćnijih političkih figura. Nekad su ga nazivali „Sivi kardinal“, zbog svoje neprimjetnosti na ukrajinskoj političkoj sceni koja je bila obrnuto proporcionalna njegovoj realnoj i financijskoj moći. Danas ga uglavnom nazivaju ukrajinskim „Princem tame“.
Dugogodišnje prijateljstvo Putina i Medvedčuka datira iz 2003. godine, kad su se službeno upoznali i ubrzo otkrili da dijele "bliske svjetonazore", ali uz značajnu razliku. "Putin misli da smo svi jedna nacija, ali ja mislim da Rusi i Ukrajinci to ipak nisu, već dva odvojena slavenska naroda, ali s isprepletenom historijom i religijom", tumačio je Medvedčuk svojedobno svoja tobožnja 'razilaženja' s šefom iz Moskve. Naravno da je sve bila demagoška predstava zgodno prilagođena ruskoj i ukrajinskoj publici: Putin je često lažno inzistirao da Ukrajina nije suverena nacija, već historijski i kulturni dio Rusije, a Medvedčuk je suverenost Ukrajine verbalno branio, dok su se u svemu ostalome savršeno slagali. Postali su i porodični prijatelji te su često zajedno u Moskvi i Sočiju pratili utrke Formule 1 i borbene sambo-turnire. Mihail Žigar, ruski novinar i autor knjige "Svi ljudi iz Kremlja" napisao je odavno u svojoj knjizi kako Putin čvrsto vjeruje da nijedno pitanje koje uključuje Ukrajinu ne može riješiti bez Medvedčuka.
Nakon ruske aneksije Krima 2014. godine, američka vlada je sankcionirala Medvedčuka, optužujući ga da je pridonio sukobu u Ukrajini, potkopavajući institucije vlastite zemlje i demokratske procese. Medvedčuk je u brojnim istupima tvrdio kako je malo vjerovatno da će Krim ikad biti vraćen Ukrajini, te je pitijski optuživao ukrajinsku vladu da je otuđila svoje stanovnike do te mjere da su prihvatili rusku kontrolu. Kad je izbila pobuna na Majdanu i separatističke napetosti u istočnoj Ukrajini, Medvedčuk se proglasio posrednikom između ukrajinskih i ruskih dužnosnika, prenoseći poruke između dviju zemalja i pomažući u pregovorima o zarobljenicima. U novembu 2018. je tu svoju ulogu posrednika između dvije državne moći vješto iskoristio kako bi se izabrao za predsjednika ukrajinske političke stranke Opoziciona platforma – Za život, s kojom je kasnije ušao u parlament, Vrhovnu Radu. Odbacivao je tvrdnje da mu je stranka proruska iako joj je program bio nedvosmislena i loše prikrivena propaganda službenoga Kremlja.
Medvedčukova unosna uloga ukrajinsko-ruskog brokera prekinuta je 2019., kad je bivši komičar Volodimir Zelenski uvjerljivo dobio izbore. U februaru 2021. Medvedčukova imovina je zamrznuta, nakon što ga je novi predsjednik optužio za financiranje terorizma usmjeravanjem novca iz ruske rafinerije na Krimu separatistima u Donjecku i Lugansku. Tri mjeseca kasnije, i ukrajinsko tužiteljstvo je optužilo Medvedčuka i stavilo ga u kućni pritvor.
Kad su krajem februara ove godine ruske snage napale Ukrajinu, Medvedčuk je pobjegao izvan državnoga nadzora i negdje kamufliran strpljivo čekao da vojska njegova moskovskog mentora proglasi pobjedu i imenuje ga novim ukrajinskim gubernatorom. Sad će, vjerojatno, ipak prije završiti u Moskvi ili u Sočiju, gdje uz utrke Formule 1 s Putinom može najšarenijim bojama crtati budućnost svoje zemlje koju su horde njegovoga kuma brzopotezno pretvorile u karbonizirani krajolik prepun nevinih žrtava, krvi i masovnih grobnica, piše Slobodna Dalmacija.
