Arheolozi su tokom priprema za izgradnju vjetroelektrana kod Rajnšteta, dijela njemačkog grada Falkenštajna, otkrili misteriozni erdstal, sistem hodnika iskopan pod zemljom u lesu. Ova struktura nastala je u srednjem vijeku, i to unutar grobnog kompleksa iz neolita, iz 4. milenija prije nove ere, saopćio je Državni zavod za zaštitu spomenika i arheologiju (LDA) Saksonije-Anhalt.
Iskopavanja su provedena krajem 2025. godine, a tokom njih su najprije otkriveni trapezni rov balberške kulture iz 4. milenija prije nove ere, nekoliko loše očuvanih grobova iz 3. milenija prije nove ere, kao i grobna humka, najvjerovatnije iz bronzanog doba.
U južnom dijelu trapeznog rova uočena je duguljasto-ovalna jama, duga oko dva metra i široka do 75 centimetara, jasno definirana i postavljena gotovo pod pravim uglom u odnosu na rov. Na sjevernom dijelu jame nalazila se velika kamena ploča, što je u početku navelo na pretpostavku da je riječ o grobu.
Međutim, tokom daljih iskopavanja ispostavilo se da je nalaz nešto sasvim drugo. Utvrđeno je da se slojevi jame koso spuštaju prema sjeveru i da jama nema završetak, već vodi sve dublje u unutrašnjost neolitskog kompleksa, u svijetlu i izuzetno čvrstu lesnu podlogu. U tom dijelu pronađeni su kasnosrednjovjekovna keramika i veće količine kamenja, dok su se u gornjim slojevima očuvale i manje šupljine. Ubrzo je postalo jasno da se radi o takozvanom erdstalu.
Erdstali su podzemni sistemi hodnika koje je izgradio čovjek, djelimično s proširenjima nalik komorama. Najčešće se javljaju u područjima s čvrstim tlom pogodnim za obradu, poput lesa. Njihova namjena i dalje nije sasvim razjašnjena, tumačenja se kreću od skrovišta do prostora za vjerske obrede.
Prilikom slojevitog uklanjanja ispune u sjevernom dijelu erdstala kod Rajnšteta otvorio se uzak hodnik, zakrivljen prema sjeverozapadu, u kojem su pronađeni potkovica, skelet lisice, kao i brojne kosti malih sisara. Na samom dnu otkriven je i sloj drvenog uglja. Kako ispod tog sloja nije uočena crvena boja podloge, već samo njeno očvršćavanje, pretpostavlja se da je riječ o ostacima vatre koja je gorjela kratko vrijeme.
Hodnik, visine od nepunog metra do oko 1,25 metara, bio je djelimično natkriven šiljatim svodom i širok između 50 i 70 centimetara. Na najužem dijelu ulaza primijećena je gomila naslaganog krupnijeg kamenja, što može ukazivati na namjerno zatvaranje prolaza. U ulaznom dijelu pronađen je stepenik isklesan u lesu, kao i niša u zidu jame.
Ostaje pitanje interpretacije ovog nalaza. Smještanje erdstala unutar neolitskog trapeznog rova, koji je vjerovatno još bio vidljiv na površini, moglo je služiti lakšem ponovnom pronalaženju lokacije. S druge strane, moguće je da je lokalno stanovništvo izbjegavalo ovo mjesto zbog njegove posebnosti – kao pagansko groblje, pa je upravo zbog toga bilo naročito pogodno kao skrovište.