Iako se šišmiši uglavnom smatraju bezopasnim noćnim stvorenjima, naučnici su zabilježili njihovu divlju stranu kada je veliki noćnik, najveća vrsta šišmiša u Evropi, uhvatio, ubio i proždirao crvendaća usred leta. Ova snimka pruža prvi nepobitan dokaz ponašanja koje se dugo smatralo teorijom.
Snimka pokazuje šišmiša kao strašnog zračnog predatora. Popne se na visinu od 1,2 kilometra prije nego što se strmoglavi na plijen. Nakon što uhvati pticu, zada joj smrtonosan ugriz, a 23 minute je žvače dok leti, ne gubeći visinu.
"Fascinantno je da šišmiši ne samo da mogu uhvatiti pticu, već je i ubiti i pojesti u letu", kaže dr. Laura Stidsholt sa Univerziteta Aarhus.
Naučnici su još prije 25 godina predložili da ptice migratorice predstavljaju važan izvor hrane za šišmiše, posebno u jesen prije hibernacije i u proljeće tokom gestacije. Ranije dokaze su prikupljali promatrajući perje u izmetu šišmiša, ali mnogi su bili skeptični.
U studiji, istraživači su šišmišima stavili sićušne “ruksake” s instrumentima za praćenje visine, ubrzanja i zvuka. Podaci su otkrili dva napada na ptice, od kojih je jedan bio uspješan.
"Šišmiš leti u prikrivenom načinu rada. Noć je, ptica ga ne vidi i ne čuje, što šišmišu daje prednost", objašnjava Stidsholt.
Ptica se, vjerovatno primijetivši napad, baca u spiralni pad. Slijedi potjera nalik onoj mačke i miša duža od kilometra, uz 21 zabilježen poziv ptice u pomoć. Kada se približe tlu, čuje se posljednji krik, nakon čega slijedi 23 minute zvukova žvakanja dok šišmiš nastavlja letjeti.
Naučnici su primijetili da šišmiši prvo odgrizu krila ptica kako bi smanjili težinu, a zatim pojedu ostatak tijela u letu.
"Iako izaziva empatiju prema plijenu, ovo je dio prirode", dodaje Elena Tena, vodeća autorica studije objavljene u časopisu Science.