Bitcoin i njegove kopije brzo su postali utočište za prevarante, prodaju droge i pranje novca, omogućavajući anonimnost korisnicima širom svijeta. Međutim, ubrzo se pokazalo da Bitcoin nije toliko anoniman kako se prvobitno tvrdilo, što je kriminalce natjeralo da traže dodatne načine za skrivanje nezakonitog novca.
S druge strane, Bitcoin je postepeno postao i legitimna finansijska imovina kojom se trguje na berzama i koju prate regulatorna tijela i velike korporacije.
To je, prema nekim analizama, dovelo do preokreta među dijelom kripto zajednice, koja sve više prelazi na tzv. privatne tokene, kriptovalute koje nude znatno veći nivo anonimnosti.
Jedan od najpoznatijih primjera je Zcash, lansiran 2016. godine, koji koristi naprednu kriptografiju kako bi sakrio detalje transakcija. Njegov cilj je da obezbijedi gotovo potpunu privatnost korisnika.
Sličan projekat je Monero, pokrenut 2014. godine, koji je postao popularan među korisnicima koji žele anonimnost, ali i među kriminalnim mrežama koje ga koriste za različite ilegalne aktivnosti, uključujući ransomware i trgovinu na darknetu.
Iako se ove kriptovalute često povezuju s kriminalom, one privlače i ozbiljne investitore iz svijeta finansijskih tehnologija. Prema navodima medija, poznati kripto investitori ulažu značajna sredstva u projekte koji se baziraju na Zcashu, dok se broj transakcija i vrijednost ovog tokena značajno povećava.
Istovremeno, sve veći broj država uvodi restrikcije ili zabrane privatnih tokena na regulisanim berzama zbog rizika od pranja novca i finansijskog kriminala.
Stručnjaci ističu da rast privatnih kriptovaluta otvara ozbiljna pitanja o granici između finansijske privatnosti i zloupotrebe sistema, jer omogućava skrivanje kapitala i otežava nadzor regulatornih institucija.