Nema u našim politikama dubokoumlja i ljudi kojima su knjige neprestano u rukama niti su se u naše prve redove izgurali oni koji žele ikome dobro osim samome sebi.
Mogu nas istrošeni likovi uvjeravati kako sve ovo što rade rade da bi nama i narodima u koje se kunu ili preoblače život bio bolji. No, sasvim je jasno da je svaka njihova borba ustvari borba za osobno uzdizanje. I to ne ono intelektualno, jer je intelekt davno napustio ovu zemlju, nego ono na ljestvici društvenog uspinjanja s koje nas onda mogu gledati i pljuvati nas kako hoće.
Odvojenost od stvarnosti
Dok je imala bijeli mantil, Sebija Izetbegović, galamila je na one oko sebe kako ju treba oslovljavati. A onda, ponesena podrezanim krilima i novim zamahom kojeg obiteljska stranka želi napraviti na predstojećim izborima na kojima možda nekadašnja prva dama u Bošnjaka poželi opet biti prva, pokazala je kako nisko može odvesti ljude odvojenost od stvarnosti.
Njezino političko komuniciranje, jer vjerojatno ne zna drugačije, svelo se na prizemne uvrede, na komentiranje nečijeg izgleda i padanje na komunikaciju kakvom se izjednačila s mužu mrskim protivnikom Miloradom Dodikom koji dobiva pljesak kad kaže nekom da je ružan.
Umislila je sebi nekadašnja profesorica da se njezin jezik može pružiti koliko ona hoće i da na njemu, svetom organu koji liže zlatne kašike, može stajati bilo kakva prljavština.
Budalasta argumentacija
Nisu bolji ni oni što su se smijali kašikama, izgubljenim titulama i što su likovali nad podrezanim krilima. Ni njihov jezik nije čist. Tako Dragan Mioković, u žaru diskusije u kojoj je nastajao poniziti sugovornika, izgovori, i to više puta, kako je malo Hrvata ubijeno u Bleiburgu, odnosno da ih je trebalo ubiti više.
Dokaz je to budalaste argumentacije u kojoj se umjesto pobijanja sugovornika pobije samoga sebe govoreći o ubijanju drugoga misleći pri tome da pametno govori o prošlosti. Unatoč isprikama, pokazao je Mioković da je još jedan od onih likova koji ne ispeku prije nego što kažu i da su puno pametniji kada šute. Šutjeti je trebao i kad se pravdao iz kojeg razloga neće podnijeti ostavku jer se samo ukopao dublje pravdajući pravdanje nekažnjenih ubojstva na kraju Drugog rata presudama za zločine iz ovoga.
Podstanari i europske vrijednosti vrijeđanja
I nisu to jednini zli jezici. Valja se sjetiti ispaljivanja svatovskog ministra Zukana Heleza čije izjave o kopiladima i slične gadosti nitko nije osudio i njegovih političkih mudrolija kada prizemnim, kafanskim jezikom ide u rat s Miloradom Dodikom zabavljajući valjda one koji ga zaokružuju i koji svršavaju na njegove budalaštine. U njemu valjda zaokruživači vide hrabrog čovjeka koji se ne bolji izlajati političkom protivniku nešto što drugi ne bi.
Osim podstanara, nije nitko ni slova rekao o užasnoj izjavi Džafera Alića da su svi drugi narodi u ovoj zemlji podstanari i da su prljavi. Nije nitko od onih koji blebeću o suživotu i povijesnim ljubavima naroda na ovim prostorima, rekao prvom čovjeku vjerske zajednice u Mostaru, da je pretjerao.
Nije nitko ni prizemnim HDZ-ovcima na niskoj razini u Grudama rekao kako vrijeđanje kolegice vijećnice, bacanje mikrofona i omalovažavanja jer je žena, nije u skladu s europskim vrijednostima niti s naukom crkve u kojoj prizemnici vjerojatno zauzimaju prve redove.
I bezbroj je takvih primjera u kojima se oni koji misle da su visoko tako nisko obračunavaju s onima s kojima bi trebali voditi političke polemike, intelektualne razgovore i graditi ovo društvo.
Žabe i žabetine
Mi zauzvrat dobivamo baruštinu u kojoj žabe i žabetine mogu govoriti što ih je volja, vrijeđati koga žele i prizemno se baviti uzvišenim stvarima kao što je vođenje jednog društva. To što se likovi pretvore u bogove pa misle da su jači ako pruže jezičinu, dokaz je koliko je ovo društvo nisko palo i koliko su se birači uspavali misleći da su lajavci najbolji izbor i slaveći uvrede na račun drugog i drugačijeg. Sve to jer kod nas vlada sveto pravilo da je samo jedna strana u pravu i da se svima može reći sve osim istine samom sebi.
Žalosno je što niti jedna od stranaka u kojima lajavci zauzimaju mjesto koje mi uredno plaćamo nije osudila ponašanje svojih blebetala. Uzaludna su traženja ostavki, prepisivačina po društvenim mrežama i likovanje drugih stranaka nad zločestim neprijateljima.
Dok ne shvati…
Teško da se to može dogoditi, ali dok SDA ne shvati da je prva dama pretjerala s prvim jezikom i da Alić pretjeruje kad svoje sugrađane naziva nepoželjnim podstanarima, pa se ogradi od njihovih budalaština i bezobrazluka, neće ovo društvo ići naprijed.
Dok Naša stranka ne prizna da je Mioković pretjerao i da bi u nekim svjetovima koje oni glume ta izjava nekog koštala fotelje, neće politička kultura mrdnuti s mjesta. Dok SDP ne shvati da su Helezove rakete napravile puno štete njima nego onima na koje su ispaljene i da takvim svatovskim plesačima nije mjesto u prvim redovima politike, neće nitko ni u kome vidjeti partnera.
Dok HDZ ne shvati da su mudonje u Grudama pokazatelj seljakluka a ne borbe za svoje mjesto, neće imati pravo govoriti ni Sanelu Kajanu da je pretjerao, kao i u svemu, sa zmijama kamenjarkama.
Neće niti jedna stranka, jer premalo je prostora da se ovdje prostru svi prljavi jezici, biti pobjednica i voditi nas u neki bolji svijet dok ne pobijedi sebe, svoja krila, svoj bezobrazluk i umjesto prljavštine u ustima uzme u ruke kakve knjige o ponašanju ako ih već knjige iz povijesti ne zanimaju.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta