Smeće koje je gomilalo na mostarskim ulicama, a o kojem nije doprla vijest dalje od mostarskih kapija, jer ovu zemlju ne zanima ova zemlja, nije samo komunalno pitanje.

Smeće, o kojem se pokušalo govoriti ovih dana u gradu uz nečistu Neretvu, pokazalo je još jednom da grad ne funkcionira i da je ujedinjeno komunalno poduzeće, čemu su svi pljeskali kao simbolu jedinstvenog grada, pravo ogledalo kako to funkcioniraju politike u ovoj neočišćenoj zemlji.

Godine bezvlašća

Godinama je Mostar muku mučio sa smećem. Godine bezvlašća, u kojima nije postojalo Gradsko vijeće, a gradonačelnik vladao kako je znao i umio ne misleći previše na posljedice, dovele su do toga da je pješacima završavala nečija juha na glavi ili da su se vrećice sa smećem bacale s prozora bez da su građani imali ikakav osjećaja za prostor oko sebe. 

Dozvoljavao im je to nemar gradskih službi i bezbroj gradskih poduzeća u kojima su se obavljali poslovi reda radi, a najviše radi privatnih interesa. Bez odgovornosti, i jedni i drugi, i nemarni i prljavi građani i aljkavi i uprljani komunalci, sveli su grad na veliku deponiju koja se mela samo pričama o tome tko je kriv za toliku prljavštinu. 

Nakon napokon provedenih izbora i shvaćanja da živimo u vremenima i na prostoru koji ne može izgledati kao svijet nad kojim se zgražamo kad ga vidimo na ekranima, pokrenulo se nešto s mrtve točke da bi se došlo do toga da se u gradu, u kojem je sve razjedinjeno, ujedine poduzeća i da Mostar čisti jedna metla i da njegove jadne zelene površine održava jedno poduzeće. 

Politika u metlama

Međutim, teško je ispraviti krive Drine i teško je nekoga tko se naviknuo na djelovanje po nepisanim pravilima natjerati da poštuje pravila. A ne poštivati pravila lako je u sredini u kojoj su građani slijepi na sve i lijeni na svaki bunt i skloni i sami biti dio problema u zamršenom lancu. 

Tako je nakon nekog vremena isplivalo na površinu da se politika miješa u metle i da nema volje i želje da se poslovanje u jedinstvenom komunalnom poduzeću uistinu nadgleda i da se zna gdje ide svaka marka od milijuna koliko je predviđeno za mostarsku čistoću i zelenilo. 

Kad se krenulo pričati o novcu i minusima koje stvara nerad, onda je nastao nered i otkrio kako neke stvarni ne mogu funkcionirati ni na papiru. 
Mostarski je gradonačelnik nepoznate osobe optužio da opstruiraju rad poduzeća i da ne žele da se novac kontrolira. Umotao je optužbe radi odnosa u gradu. Nije izričito rekao tko je i što se tu sve radi, ali je svima jasno da koalicijski partner HDZ-a u Mostaru želi na nekim poljima djelovati sam, jednako kako koalicijski partner SDA ne želi da mu se netko petlja u neke stvari u stolnom gradu. 

Cvijeće u dvorištima

Stoga je svima jasno što se krije iza komunalnog natezanja ma koliko se svi pravili nijemi i slijepi. Jednako kako se slijepo pravi pravosuđe na brojne napise o nezakonitostima i, primjerice, putovanjima vozila i strojeva javnog komunalnog poduzeća na privatne parcele izvan Mostara ili na pisma koje je uprava poduzeća zaprimila a u kojima se spominju optužbe da cvijeće za mostarske ulice završava u privatnim dvorištima velikih mostarskih faca. 

Nijemi se prave svi drugi. Mostarci sebi mrmljaju u bradu o ovom problemu ili po kafićima prosipaju duboke analize. Vijećnici šute i neće da se petljaju u svoj posao jednako kako šute direktori Komunalnog i Deponije koja se uključila u problem tako što je objavila da odjednom ne može primati otpad. 

Stranke su, jasno je to svima, odavno zauzele pozicije u ovome gradi i svaka želi vladati svojim resorom i njega musti kako bi nahranila apetite stranke i apetite velikana koji mogu valjati stranci i koji se ponašaju kao mali bogovi. 

Grad slučaj

Teško je stoga u gradu koji se godinama nateže sa stranama, predznacima i u kojem se preslikava svaki posrtaj politike na višim razinama, očekivati da nešto normalno funkcionira pa makar to bilo i čišćenje ulica u 21. stoljeću. 
Mostar je, ma koliko se bunili patrioti i domoljubi, opet postao grad slučaj. U javnim poduzećima mora se, pravilo je takvo, poštivati predznak. A oni koji se kunu u predznake misle da predznak briše odgovornost za poslove koji se radi i novac građana koji se troši. 

Velika ljubav, ma koliko prljava bila, ne može puknuti. U Mostaru su jedni osuđeni na druge i jedni su drugima dužni za sve prljave poslove koje su jedni drugima praštali i u kojima su jedni drugima bili partneri. 

Stoga je teško očekivati da će se ta prljavština očistiti preko noći jednako kako je teško očekivati da je stranci važniji čist život građana od vlastitog prljavog džepa.

Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta