Davno prije DNK analiza i brzih auta za bijeg, londonska je policija kriminalce neposredno poslije pljačke tražila uz pomoć posebno dresiranih pasa koji su kroz gradsku gužvu pratili miris jer su pljačkaši iz banke prema skrovištima s plijenom išli pješice.
Kako bi sakrili trag, zločinci su sa sobom nosili usoljenu i dimljenu ribu kako bi njenim intenzivnim mirisom zavarali pse tragače.
Otud odlazi naziv logičke zablude koja se zove Red herring. Za razliku od argumenata ad hominem ili tvrdnje post hoc ergo propter hoc, Red herring nije karakteriziran pogrešnom interpretacijom činjeničnog stanja, nego proširivanjem opsega argumentacije uvođenjem nove teme čija je funkcija navođenje na pogrešan trag, slično funkciji usoljenih haringa u džepovima onih koji nisu željeli da ih psi tragači pronađu kroz gužvu.
Tako ni objava Garyja Linekera, koji je nakon utakmice na Twitteru objavio statistiku utakmice, nije činjenično netačna. Engleska je zbilja bila bolja, imala je triput više udaraca i ozbiljnih prilika od Danske, imala je veći postotak posjeda lopte, stalnu inicijativu i sve što je naglašeno u toj objavi itekako stoji.
Ali čim Lineker mora isticati kako je pobjeda zaslužena, jasno je da i on sam shvaća da je prava priča nakon utakmice nešto sasvim drugo. Da nije i da sam Lineker osjećao barem dozu gorčine zbog dosuđenog kaznenog udarca, ne bi širio temu u ovom smjeru jer nakon Njemačke ili Ukrajine nije imao potrebu isticati kako je Engleska pobjeda bila zaslužena.
Nizozemski sudija Danny Makkelie i njegova odluka — ne možda čak ni ona oko samog kaznenog udarca nego to da prati VAR protokol i ne ide gledati snimku nakon što se situacija dogodila, jer kad sudija potvrdi svoj dojam na snimci dobiva barem jednu dozu autoriteta — postali su glavne teme nakon utakmice. Taj penal je obilježio čitavu utakmicu i sve ostalo je postalo manje važno.
Time je postalo i manje važno to što smo mogli vidjeti da je Engleska prvi put na turniru zbilja napala svog suparnika.
Engleska na Evropskom prvenstvu izgleda pomalo ‘administrativno’; posao se obavlja po zadanom programu i uredno se dolazi do cilja, ali je sam proces vrlo dosadan. Gareth Southgate je izjavio kako je momčad prošla kroz neka bolna iskustva i kako ih ne želi ponavljati.
To najbolje pokazuje činjenica kako je Engleska u prvih pola sata loptu do Harryja Kanea dovela pet puta, a nijednom u situaciji čistog otvaranja napada ni u poziciji u kojoj je Kane najbolji.
Rizični manevri
A onda je Mikkel Damsgaard zabio za 0:1 i Engleska je morala početi donekle riskirati.
Netom prije gola za 1:1, Kane se spušta nisko u desni halfspace i prima loptu kojom proigrava Bukaya Saku u dubinu iza danske zadnje linije, a on daje loptu na drugu vratnicu za Raheema Sterlinga i lopta završava u golu.
Međutim, postoji preduvjet koji je tu akciju činio različitom od svih akcija koje je Engleska izvodila u prvih pola sata i koji je Kaneovo spuštanje, za razliku od onih u prvih pola sata kada u sličnim pozicijama ne bi niti dobio loptu, u konkretnom slučaju učinio efikasnim.
U korijenu akcije je to da Kalvin Phillips (označen zvjezdicom) napušta svoju centralnu poziciju i prilazi Saki na desnoj aut liniji. Saka loptu odigrava natrag na stopera — odnosno, Kylea Walkera koji je nominalno desni bek, ali u situacijama izgradnje igre preuzima ulogu trećeg stopera — i on nalazi Kanea koji dalje proigrava Saku u prostor.
Bez toga da Phillips odvuče Thomasa Delaneyja prema aut liniji i bez da napravi okomitu kretnju u trenutku povratne lopte, linija dodavanja od Walkera prema Kaneu je zatvorena. Prostor označen žutom bojom otvorio je Phillips svojim kretanjem.
Ni Phillips ni Declan Rice nisu radili takve kretnje na 0:0, a dobrim dijelom nisu niti nakon što je Engleska izjednačila na 1:1. Razlog se krije u tome što su takvi manevri rizični i ostavljaju dosta prostora u sredini. Najbolje je to pokazala situacija između dvaju golova, kad je Danska imala dvije možda i najopasnije kontre na utakmici.
Phillips se sklonio kako bi otvorio liniju dodavanja iz obrane prema Kaneu, ovaj put prema sredini. Međutim, po izgubljenoj lopti se Phillips nalazi izvan pozicije.
Okomito je u odnosu na Ricea i danski centralni veznjaci se nalaze u situaciji da mogu odigrati brzi napad jer se otvaraju u prostor u kojem imaju dva-na-jedan s Riceom. Danska nije realizirala konkretnu situaciju, ali to su prostori koje je htjela otvoriti.
U prvih pola sata Rice je imao 0/3 dobivenih duela, a Phillips 0/4. Dakle, nije da su dominirali sredinom terena svojom individualnom kvalitetom. Međutim, sama činjenica da su ondje bila je dovoljna da kontroliraju Dansku u pokušajima osvajanja terena i dolaska u pozicije za udarac.
Ne moraju dobiti duel; to što su se našli tu je dovoljno da uspore suparnički napad. Da je Phillips u ovoj situaciji — ili onoj iz 37., kada je Danska nakon obrambenog kornera krenula u kontru koju je završio Pierre-Emile Højbjerg lošim završnim dodavanjem s desnog krila — postavljen u horizontalnoj liniji s Riceom, onda Rice zatvara dodavanje prema naprijed bez straha da će ga izbaciti odigravanjem na Delaneyja u sredini.
Kako u finalu?
To je dilema s kojom se Southgate susreće. Ako veznjake drži usko, zatvorit će sredinu i suparničku tranziciju, ali će ugušiti Kanea, a on je u svega par minuta nakon primljenog gola izborio slobodni udarac koji je Sterling zakucao u zid i izbacio Saku u poziciju za asistenciju, sve nakon što je primio loptu od stopera u desnom halfspaceu.
U početnih 30 minuta je loptu dobio ukupno pet puta, od čega samo jednom iskoristivo, i to slučajno, kada se odbila prema njemu dok je poluaktivno igrao odbranu na desnom krilu, Tada je odigrao dodavanje za Sterlinga. U 10 minuta nakon primljenog gola imao je četiri otvorene situacije za primanje lopte od obrane i Engleska je iz tih situacija došla do tri udarca.
Makne li se Phillips i otvori li se time linija dodavanja od Walkera i Johna Stonesa prema Kaneu, otključava se i Kaneov napadački potencijal; problem je samo u tome što se time otvara i vlastita sredina, koja postaje ranjiva.
U pripremi za finale Southgate će morati sebi odgovoriti na dvojbu. Ili će pokušati zadržati stabilnost i igrati na nulu — jer koliko god njegov napad sa Sterlingom bio individualno kvalitetan, barem toliko su individualno kvalitetni Giorgio Chiellini i Leonardo Bonucci te ne može računati da će ni iz čega napraviti razliku jedan-na-jedan i jedan-na-dva kao što je mogao do sada, pa čak i protiv Njemačke — ili će otključati Kaneov potencijal otvaranjem linija dodavanja od stopera i riskirati prostor u sredini terena. A otključati Kaneov potencijal znači dobiti Englesku koja igra nogomet, jer protiv Danske smo prvi put na turniru vidjeli i pravog Kanea, uz svo dužno poštovanje partiji protiv Ukrajine.
Vjerojatni odgovor se nekako nameće sam od sebe, jer da je Southgate više koristio Kanea od samog početka, Lineker vjerojatno ne bi morao isticati da je Engleska bila bolja i da je pobjeda zaslužena. Engleska jest bila bolja i zaslužila je proći dalje, ali teško da je sinoć dobila nekog novog navijača.
(Telesport.hr)
