Devedesetih godina prošlog stoljeća, zloglasni program CIA-e, MKUltra, prvi je put privukao pozornost javnosti, no tek sada, s nedavno deklasificiranih više od 1.200 stranica dokumenata, svijet dobiva potpuni uvid u njegovu jezivu historiju. Ti zapisi otkrivaju kako su američki građani, vojnici, kriminalci i pacijenti u psihijatrijskim ustanovama bili podvrgnuti eksperimentima s drogom, mučenju i psihološkim manipulacijama tokom desetljeća trajanja programa.
Program MKUltra, koji je CIA pokrenula 1953. godine pod naredbom tadašnjeg zamjenika direktora CIA-e Allena Dullesa, imao je za cilj razviti metode i droge za ispitivanje i kontrolu uma. Tajni eksperimenti uključivali su 144 projekta provodena do 1964. godine, a mnogi od njih temeljili su se na prisilnoj manipulaciji uma kako bi se postigle prisile na priznanje i oslabio ljudski duh.
Među metodama koje su se koristile bile su inducirano spavanje, elektrošokovi i tzv. "psihičko upravljanje", gdje su subjekti sedmicama ili mjesecima bili drogirani i podvrgnuti psihološkom mučenju kako bi im se preoblikovao um.
Ko su bile žrtve?
Dok su prvotne tvrdnje govorile da su subjekti uključivali kriminalce, mentalne pacijente i ovisnike, novootkriveni dokumenti pokazuju da su i američki vojnici te obični građani bili nesvjesno uključeni u eksperimente. U jednom izvještaju iz 1956. godine istraživači su testirali "materijale sposobne za promjene u ljudskom središnjem živčanom sistemu, odražavajući se na ljudsko ponašanje".
Gangster James "Whitey" Bulger, tada zatvorenik u zatvoru u Atlanti, bio je među osam zatvorenika koji su svjedočili o zastrašujućim posljedicama sudjelovanja u MKUltra programu.
"Potpuni gubitak apetita, halucinacije, sati paranoje i osjećaj nasilja," zapisao je Bulger. "Vidjeli smo strašne prizore – krv kako izlazi iz zidova, ljudi koji se pretvaraju u kosture ispred mene. Kamera se pretvarala u pseću glavu. Osjećao sam da ludim."
Jezivi eksperimenti
Nedavno otkriveni memorandumi iz 1954. i 1956. godine otkrivaju da su istraživači eksperimentirali s velikim dozama LSD-a i drugih supstanci, koje je farmaceutska firma Eli Lilly proizvodila u velikim količinama za potrebe CIA-e. Eksperimenti su uključivali istraživanja "praga doze" i razvoj "antipitanjačkih droga" na ljudima.
Sigurne kuće, koje je CIA uspostavila 1956. godine, bile su mjesta gdje su "aktivni materijali" tajno administrirani nesvjesnim subjektima. Dokumenti pokazuju da su u tim objektima radili agenti poput Georgea Whitea, koji su provodili eksperimente bez ikakvog znanja ili pristanka ispitanika.
Neetične prakse i reakcija javnosti
Eksperimenti su kulminirali u korištenju radijacije, elektrošokova, kemikalija i različitih psiholoških tehnika, što je dokumentirano u jednom od posljednjih izvještaja iz 1963. godine. Iako je program MKUltra većinom obustavljen 1964., javnost nije saznala za njegove detalje sve do istrage Senatskog odbora 1975. godine.
Senator Frank Church, koji je predsjedao istragom, upozorio je na ozbiljne moralne posljedice takvih praksi: "Sjedinjene Američke Države ne smiju usvojiti taktike neprijatelja. Sredstva su jednako važna kao i ciljevi."
Dokumenti su pokazali da je CIA koristila filantropske organizacije i univerziteta poput Georgetown University Hospitala kako bi prikrila financiranje svojih istraživanja. Program je bio toliko tajan da su istraživači često izbjegavali dokumentiranje troškova.
Nasljeđe MKUltra
Uprkos pokušajima CIA-e da uništi većinu dokumenata 1973. godine, preživjeli zapisi otkrivaju mračnu historiju naučnih istraživanja vođenih pod krinkom nacionalne sigurnosti. Osuda javnosti potaknula je osnivanje odbora za nadzor obavještajnih agencija, čime je postavljen temelj za veći nadzor i transparentnost u radu sigurnosnih službi.
MKUltra ostaje jedno od najmračnijih poglavlja u historiji CIA-e, simbolizirajući kako neetične prakse mogu ozbiljno narušiti povjerenje javnosti i temeljne vrijednosti slobodnog društva.
