Umjetna inteligencija (AI) i chatbotovi danas su popularniji nego ikada, a sve više ljudi ih koristi kao brz izvor informacija. Iako AI sistemi i dalje mogu pogriješiti, mnogima su postali važan alat za istraživanje, učenje ili svakodnevna pitanja.
Zbog sve češće komunikacije s chatbotovima, korisnici im se često obraćaju kao da razgovaraju sa stvarnom osobom, koristeći izraze poput „molim“ i „hvala“. O ovoj navici ranije je govorio i Sam Altman, navodeći da takva dodatna komunikacija povećava potrošnju računarskih resursa, što kompanije može koštati milione dolara zbog veće potrošnje električne energije.
Ipak, neki stručnjaci smatraju da pristojnost u komunikaciji s vještačkom inteligencijom ima smisla iz drugih razloga. Profesorica matematike sa Univerziteta Cambridge, Hannah Fry, istakla je da način na koji razgovaramo s chatbotom može direktno utjecati na kvalitet odgovora koji dobijamo.
Prema njenim riječima, ako vještačku inteligenciju tretiramo samo kao enciklopediju, ona će uglavnom davati suhoparne, enciklopedijske odgovore. No, ako joj dodijelimo konkretnu ulogu ili stil, može ponuditi kreativnije i raznovrsnije odgovore. Fry uspoređuje AI sa svestranim glumcem: ako želimo naučni odgovor, reći ćemo mu da nastupi kao stručnjak, a ako želimo književni stil, možemo ga zamoliti da piše poput Shakespearea.
U takvom pristupu, kaže Fry, ima smisla koristiti i osnovne manire jer bismo se tako ponašali i prema osobi koja igra neku ulogu u stvarnom životu.
Istovremeno, nobelovac Geoffrey Hinton, poznat kao „kum vještačke inteligencije“, upozorava na šire posljedice. Smatra da bi napredni AI sistemi mogli razviti osnovne ciljeve poput održavanja vlastitog postojanja i povećanja kontrole. Hinton je odnos ljudi i napredne vještačke inteligencije uporedio s odnosom majke i djeteta – rijetkim primjerom gdje manje inteligentno biće upravlja inteligentnijim.
Prema njegovom mišljenju, potencijalno „brižni“ sistemi vještačke inteligencije mogli bi imati interes da ljudi opstanu, ali ističe da razvoj ove tehnologije treba pratiti s velikim oprezom. Dok nauka traži odgovore na velika pitanja, za obične korisnike ostaje jednostavno pravilo: način na koji postavljamo pitanje određuje kakav ćemo odgovor dobiti – a malo pristojnosti pritom nikada ne škodi.