Brussels je predstavio dugo očekivane prijedloge u okviru inicijative „Proizvedeno u Evropi“, čiji je cilj reindustrijalizacija kontinenta i suzbijanje kineske konkurencije.
Takozvani zakon o „industrijskom ubrzanju“, koji predvodi potpredsjednik Evropske komisije Stéphane Séjourné, ima za cilj očuvanje i dekarbonizaciju ključnih industrijskih sektora. Automobilska industrija, na primjer, strahuje da bi je kineska konkurencija mogla potisnuti dok se već suočava s izazovima zelene tranzicije i visokim cijenama energenata u Evropi.
Ključna odredba teksta predviđa uvođenje „evropske preferencije“, mjere koja je dugo bila tabu zbog svog protekcionističkog karaktera. Cilj je da se kompanije u strateškim sektorima obavežu da dio proizvodnje obavljaju u Evropi ili da se snabdijevaju lokalnim komponentama ukoliko koriste javna sredstva. Ovaj mehanizam inspirisan je sličnim zakonima u SAD i Kini.
Predstavljanje zakona, prvobitno planirano za kraj 2025. godine, više puta je odgađano zbog neslaganja među državama članicama i unutar same Komisije. Iako su Njemačka i nordijske zemlje na kraju podržale inicijativu zbog hitnosti situacije, insistirale su da mjere budu strogo ciljane.
Zbog toga je Evropska komisija ublažila prvobitne ambicije.
Predviđena je obaveza korištenja čelika s niskim emisijama ugljika u projektima finansiranim javnim sredstvima, ali bez izričitog zahtjeva da taj čelik mora biti proizveden u Evropi (što je naišlo na oštre kritike udruženja Eurofer).
U tekstu se ne spominje obaveza lokalnog sadržaja za hemijsku i plastičnu industriju.
Automobilski sektor, solarni paneli i baterije bit će obuhvaćeni mjerama.
Najspornije pitanje ostaje koje bi zemlje bile obuhvaćene oznakom „Proizvedeno u Evropi“. Berlin i druge prijestolnice insistirale su da kompanije koje proizvode u pojedinim partnerskim zemljama ne budu isključene kako bi se izbjegle trgovinske odmazde. Zemlje poput Velike Britanije, Turske, Japana i Švicarske nadaju se takvom povlaštenom statusu.