Novo istraživanje, objavljeno u The Journals of Gerontology Series A, približava naučnike otkriću pouzdanog biološkog markera za depresija.
Danas se depresija dijagnosticira uglavnom na osnovu simptoma koje pacijenti sami prijavljuju. Ljekari mogu tražiti laboratorijske nalaze kako bi isključili druge bolesti, ali još uvijek ne postoji objektivan biološki test koji može potvrditi depresiju ili je otkriti u ranoj fazi.
Jedan od glavnih izazova je to što se depresija ne manifestuje isto kod svih ljudi. Dok neki imaju izražene fizičke (somatske) simptome poput umora, promjena apetita ili nemira, drugi se više suočavaju s emocionalnim i kognitivnim problemima. To uključuje osjećaj beznađa, poteškoće u razmišljanju ili anhedoniju, nemogućnost osjećanja zadovoljstva i gubitak interesa za aktivnosti koje su ranije pričinjavale radost.
„Depresija nije poremećaj koji je isti za sve, može izgledati vrlo različito od osobe do osobe. Zato je važno uzeti u obzir različite kliničke slike, a ne samo dijagnostičku etiketu. Naša studija otkriva jedinstvene biološke osnove mentalnog zdravlja koje su često skrivene unutar širokih dijagnostičkih kategorija“, izjavila je Nicolle Bullier Perez, docentica na Fakultetu za medicinske sestre Rory Meyers pri New York University.
Depresija je posebno česta kod osoba sa bolestima povezanim s imunitetom, poput HIV. Povećan rizik može biti rezultat kombinacije hronične upale, društvene stigme i ekonomskih izazova. Žene koje žive s HIV-om posebno su pogođene, a depresija može otežati njihovo uključivanje u liječenje i redovno uzimanje terapije.
„Za žene koje žive s HIV-om i možda prolaze kroz depresiju, želimo bolje razumjeti šta se dešava i prepoznati to ranije kako ne bi negativno utjecalo na njihovo ukupno zdravlje“, dodala je Perez.
Kako bi bolje razumjeli biologiju depresije, istraživači su proučavali znakove ubrzanog starenja u organizmu. Biološka starost, koja se ne poklapa uvijek s hronološkom, može se procijeniti pomoću tzv. epigenetskih satova, alata koji mjere hemijske promjene na DNK tokom vremena.
Studija je obuhvatila 440 žena, 261 koja živi s HIV-om i 179 bez njega, u okviru istraživanja Women’s Interagency HIV Study. Simptomi depresije procjenjivani su pomoću CES-D skale, koja obuhvata i somatske i nesomatske simptome.
Uzorci krvi analizirani su kako bi se izmjerilo biološko starenje pomoću dvije vrste epigenetskih satova. Jedan je procjenjivao starenje u više tipova ćelija i tkiva, dok se drugi fokusirao na monocite – vrstu bijelih krvnih zrnaca važnih za imunološki odgovor. Monociti imaju značajnu ulogu kod HIV infekcije i često su povišeni kod osoba s depresijom.
Rezultati su pokazali da je starenje monocita snažno povezano s nesomatskim simptomima depresije, poput anhedonije, beznađa i osjećaja neuspjeha, i kod žena s HIV-om i kod onih bez njega.