Pitanje za kakav pogled u kuglu a možda i za kakvog ozbiljnog specijalistu je na što je mislilo vodstvo mostarskog Sveučilišta kad je ustanovilo nagradu Rektorsko žezlo pa je potom dodijelilo čelniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću. Pitanje je na što je i sam Čović mislio pa je pristao u ruke uzeti falusoidnu drvenu rektorsku neman.
Propast hrvatskog mozga
Akademski užas u kojem je netko osmislio uz žezlo i priznanjaa Mora i Mediterana te ih podijelio vrhu HDZ-a BiH, suradnicima i poslušnicima, događa se u trenutku kada novooformljeni sindikat Sveučilišta piše pisma o egzistencijalnim rubovima i dok osnovne i srednje škole tjednima štrajkaju tražeći viša primanja i malo više dostojanstva.
Na spomenuto pismo upravo rektor, koji je isklesao novi akademski kič i njegovanjem svojeg i drugih ega ponizio sve one koji misle glavom, nikada nije odgovorio. Unatoč tituli vrsnog stručnjaka za odnose s javnošću, koji po svijetu kupuje nagrade za ispražnjeno Sveučilište, pokazao je kako ne šljivi običnu javnost niti kolege i uposlenike koje je sramota reći kolika im je plaća. Zato besmislenim nagradama okrunjuje one koji zatvaraju čvrsti krug propasti hrvatskog mozga u BiH i u potpunosti se odvaja od stvarnosti.
A stvarnost govori kako nikada nije bilo praznije Sveučilište, a nikada ušminkanije i kako kukaju profesori, koji nemaju nikakva žezla i izmišljenje titule, da jedva sklapaju kraj s krajem. Otkrivaju javnu tajnu profesori da od propasti Sveučilište, koje bi trebalo biti utvrda znanja i obrane jezika i misli jednog naroda, spašavaju samo školarine i davanja napaćenih roditelja. Roditelji se pak nadaju da će im netko u mostarskoj ušminkanoj praznini djecu naučiti nečem i da će ih zapasti, nakon skupo plaćenih papira, kakav posao na jaslama.
Nenagrađena znanstvena zajednica nema hrabrosti
Sramota je, dakle, da rektor u čijem mandatu je održan i ugušen ozbiljan prosvjed studenata protiv visokih školarina, a kojeg je profesor zadužen za kolegij televizije snimao kako bi kasnije ucjenjivali prosvjednike, ne govori riječi o poniženim kolegama.Rektor, koji nikada nije odgovorio studentima i profesorima zato niže hvalospjeve, stranačkim vrhovima i sebi, i ulizuje se u društvo u kojem je sve toliko glatko od ulizivanja da jedva stoji na nogama.
Istodobno, valja nekome s kuglom ili kakvom ozbiljnijom diplomom za procjene stanja uma postaviti pitanje zašto profesori koji se žale na srozavanje Sveučilišta, niska primanja i rektorova ismijavanja i šutnje, ne izađu na ulice kao što su to učinili prosvjetari u osnovnim i srednjim školama na području ovog kantona.
Sramota je da netko tko izgrađuje budućnost ove zemlje sa zadaćom da malim i mladim glavama usadi želju za znanjem, napretkom ali i razmišljanjem, nemoćno gleda cirkuske predstave uništavača društva i da se brani pisanjem priopćenja. Nema nenagrađena znanstvena zajednica očito hrabrosti a ni podrške u studentskim klupama da svojim buntom kaže da ovako više ne može.
Poniženje roditeljima
S druge strane, bunt prosvjetara, poniženih ljudi u osnovnim i srednjim školama, sveo se na borbu s onima koji nemaju sveze sa stvarnošću. Vlada im je poručila da je ona tu da vlada i da im neće dati traženi novac. Optužila ih je da ne proizvode ništa i da su trošak ponizivši tako između redaka i roditelje uz poruku da im djeca bezveze idu u školu.
A roditelji za sada šute - i kad je u pitanju srednjoškolski i osnovnoškolski kaos koji s mjesta ne mrda već dva tjedna i kad je u pitanju malo bogatstvo koje se ostavi Sveučilištu kao da je privatna ustanova.
Jedini način da se držači žezla, premijeri koji tvrde da je školstvo trošak, spuste na zemlju i krenu biti uposlenici proračunskih korisnika a ne napuhani vladari, je da se napokon dogodi nekakav bunt. Ako učitelji i nastavnici ostanu sami u prosvjedu, sveučilišni profesori skriveni iza priopćenja, ako roditelji ne shvate da nezadovoljnici ne mogu djecu učiti i činiti boljima, bit će to još samo jedna pobjeda nedodirljivih egoista nad otupjelim glasačima.
Ako mostarski profesori zašute nakon žezla neokrunjenom kralju hrvatskih života u BiH, onda nemaju pravo govoriti o velikim umovima koji su promijenili svijet i uzimati u usta znanost jer nema te znanosti koja bi opisala njihovu inertnost i sposobnost trpljenja tolikih poniženja.
Pišanje po onima što plaćaju
Jer, tko nije u odgovorima hercegovačko-neretvanske vlade sindikatima vidio poniženje i u žezlu i ostalim titulama pišanje po onima što plaćaju školarinu a ne dobivaju ništa, u ozbiljnim je problemima.
S druge strane, priglupa je strategija pokazivanja zubi nekim drugim zajednicama u BiH, akademskim ili etničkim, kako se kruni stari kralj iz ruku čovjeka koji je umislio da je kralj znanja s hrvatskim predznakom.
Ne vide okrunjeni i neokrunjeni da stvaraju ljude na fakultetima koji ne znaju previše za titulu koji su skupo platili kroz školarine, da im je školstvo na koljenima i da proizvodi nepismenu djecu kojima je jedina lekcija da se učiti ne isplati jer svjedoče kako je za uspjeh potreban rektalni alipnizam, šutnja i tupost.
Ne vide egoisti da im je društvo na rubu, da im je kultura na izdisaju, da nemaju filma sa svojim predznakom i da im književnost bježi preko granica a da se znanost svela na kupljene radove i izmišljene citate. Ne vide od silnih ulizivača koliko je sve šuplje oko njih i da sve rupe ne mogu začepiti silna žezla koja bi trebala biti u obliku velikog upitnika s pitanjem - Čemu sve to?
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta