Prosječna osoba danas konzumira oko šest puta više piletine i dvostruko više svinjetine nego 1961. godine, pokazuju podaci Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO). Istovremeno, globalna ponuda mesa porasla je četiri puta u posljednjih šest decenija, a stručnjaci očekuju da će taj trend biti nastavljen.
Prema izvještaju FAO-a, dostupnost mesa peradi porasla je sa manje od 3 kilograma po osobi 1961. godine na čak 17 kilograma po osobi u 2022. godini. Potrošnja svinjetine udvostručena je na 15 kilograma po osobi, dok je potrošnja govedine ostala relativno stabilna na oko 9 kilograma po stanovniku.
Poljoprivreda je drugi najveći izvor emisija koje doprinose klimatskim promjenama, a FAO procjenjuje da bi emisije iz ovog sektora mogle porasti za dodatnih 7,6 posto u narednoj deceniji. Stočarstvo je odgovorno za oko 80 posto tog očekivanog povećanja.
Izvještaj pokazuje da je prosječna globalna ponuda mesa porasla sa 25 kilograma po osobi 1961. godine na 47 kilograma po osobi 2022. godine. Također, procjenjuje se da se oko 14 posto mesa i mliječnih proizvoda izgubi tokom proizvodnje ili nakon dolaska u prodavnice i restorane.
U zemljama sa niskim i srednjim prihodima, gdje je nesigurnost u snabdijevanju hranom i dalje veliki problem, proizvodi životinjskog porijekla znatno su skuplji u odnosu na prihode stanovništva nego u bogatim državama. S druge strane, u razvijenim zemljama stručnjaci za zdravlje i klimu sve češće preporučuju smanjenje konzumacije mesa.
„Regionalna raspodjela i pristup hrani i dalje su veoma nejednaki. Dok zemlje s visokim prihodima imaju stabilnu i visoku potrošnju, zemlje s niskim prihodima i dalje su ograničene cijenama i dostupnošću proizvoda životinjskog porijekla“, izjavila je Daniela Battaglia iz FAO-a.
Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) smatra prelazak na prehranu bogatiju biljnim namirnicama jednom od najefikasnijih mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Ipak, FAO u ovom izvještaju nije preporučio smanjenje unosa mesa, iako navodi istraživanja koja pokazuju da bogate zemlje podstiču prekomjernu potrošnju proizvoda životinjskog porijekla.
Naučnici upozoravaju da se problem mora posmatrati različito u zavisnosti od regiona. Dok pojedine zemlje imaju potrebu za većim pristupom nutritivno vrijednoj hrani, razvijene države suočavaju se s izazovima prekomjerne potrošnje i njenog uticaja na zdravlje i okoliš