Tačno prije 56 godina, 27. oktobra 1969. godine u 9 sati i 11 minuta, Banja Luka je doživjela najrazorniji zemljotres u svojoj historiji. U samo nekoliko sekundi grad je utihnuo, zgrade su se pretvorile u ruševine, a vrijeme je, kako kažu svjedoci, „zauvijek stalo“.
Dan ranije, 26. oktobra, u 16:36, snažan prethodni udar bio je upozorenje na tragediju koja će uslijediti. Noć je protekla u strahu, a jutro 27. oktobra donijelo je udar jačine 8,5 stepeni po Merkalijevoj skali (6,6 po Rihteru) koji je u nekoliko sekundi promijenio lice Banjaluke.
Grad u ruševinama
U razornom potresu poginulo je 15 ljudi, a više od 1.100 je povrijeđeno. Grad je bio gotovo sravnjen sa zemljom – 86.000 stanova je uništeno, a teška oštećenja pretrpjelo je na stotine objekata: 266 školskih, 146 kulturnih, 133 zdravstvena i 152 objekta javne uprave.
Ni privreda nije bila pošteđena – 112 privrednih objekata bilo je oštećeno, a proizvodnja mjesecima obustavljena. Mnogi su, podsjećaju stariji Banjalučani, trajano zatvorili vrata.
Djeca otišla, grad utihnuo
„Grad mladosti“ te jeseni je ostao bez svoje djece. U danima nakon zemljotresa autobusi su odvozili osnovce i srednjoškolce širom Jugoslavije, gdje su završili školsku godinu daleko od kuće. Nosili su, kažu, nostalgiju, strah i nadu da će se vratiti u svoj grad – obnovljen i živ.
Na Trgu Krajine i danas stoji sat koji je stao u 9:11 – simbol tragedije, ali i otpornosti. Taj sat, kako mnogi kažu, „ne mjeri vrijeme, već čuva sjećanja“.
„Kuća nam je bila srušena, ali solidarnost nas je grijala“
Banjalučanin Nebojša Kuštrinović prisjetio se za Nezavisne novine kako je grad tih dana disao kao jedno.
„Kuća nam je bila srušena, a tu zimu smo proveli u šupi. Bilo je vrlo hladno, ali narod je pokazao veliku solidarnost i prijateljstvo. Pomagali smo jedni drugima i dokazali da smo ljudi“, rekao je Kuštrinović.
Podsjeća i na mjesto koje su zvali Titanik, okupljalište mladih, gdje su i nakon tragedije pronalazili snagu da žive i plešu.
„Cirkus ‘Adrija’ poklonio je šator koji je postavljen kod Kastela. Tu su svake večeri bile svirke, igranke, radost. Uprkos svemu – život nije stao“, prisjetio se.
Posjeta Tita i simbol obnove
Posebno se pamti i posjeta Josipa Broza Tita, koji je obišao razrušeni grad, ohrabrio građane i obećao pomoć. Taj čin je, kako kažu svjedoci, ulio nadu i simbolizirao početak obnove.
Banja Luka je se tada, po ko zna koji put, digla iz ruševina – uz ljubav, zajedništvo i solidarnost. Danas, više od pola stoljeća kasnije, grad i dalje nosi ožiljke iz 1969., ali i ponos što je preživio trenutak kada je vrijeme stalo.