Ove sedmice prošlo je šest mjeseci otkako je Mahsa Amini bila uhapšena jer navodno nije poštivala stroga iranska pravila o nošenju hidžaba. Za nekoliko dana je umrla, što je izazvalo najveće proteste u Iranu zadnjih godina, piše France Presse.
Ta 22-godišnja Iranka kurdskog podrijetla postala je općepoznato ime u Iranu, žarišna tačka poziva za promjenama.
Širom svijeta postala je heroj za aktiviste za ženska prava i simbol za zapadne protivnike Islamskoj Republici.
Amini je prošlog septembra bila u posjeti Teheranu sa svojim bratom i rođacima. Uhapšena je kada su izlazili iz metroa. Moralna policija optužila ju je da je „neprimjereno” odjevena i odvela u policijsku stanicu. Ondje se srušila nakon svađe s policajkom, po kratkoj snimci video kamere koju su objavile vlasti. Provela je tri dana u bolnici u komi i umrla 16. septembra, za šta su vlasti okrivile njezine zdravstvene probleme.
'Tvoje ime postalo je simbol'
Za mnoge ta mlada žena iz zapadnog iranskog grada Sakeza personificira borbu protiv obveze nošenja vela. Njezino ime postalo je žarišna tačka za protestni pokret koji je tresao zemlju mjesecima.
Epitaf na njenom grobu kaže: „Nisi umrla Mahsa, tvoje ime je postalo simbol.”
Gotovo preko noći njezin portret postao je sveprisutan u iranskim gradovima, izvješen na zidovima i istaknut na transparentima demonstranata. Pojavio se na naslovnicama nekih časopisa objavljenim u Iranu uključujući časopis Andisheh Pouya od marta.
„Nepoznata prije svoje smrti, Mahsa je postala simbol opresije i njezino nedužno lice jača tu sliku”, rekao je politolog Ahmad Zeidabadi.
Poziv na otvorenost
Protesti zbog njene smrti u pritvoru, koji su počeli u Teheranu i njezinu rodnom Kurdistanu, brzo su prerasli u nacionalni pokret za promjene.
Bijes javnosti zbog njezine smrti nadovezao se na „niz problema, uključujući ekonomsku krizu, stajališta prema moralnoj policiji i politička pitanja kao što su odluke konzervativnog Vijeća čuvara o diskvalificiranju kandidata za izbore”, rekao je sociolog Abas Abdi.
Predvođeni mladima koji traže veću spolnu ravnopravnost i veću otvorenost bez vođe ili političkog programa, ulični protesti doživjeli su vrhunac potkraj prošle godine.
Stotine ljudi bile su ubijene, uključujući desetke pripadnika snaga sigurnosti, a hiljade uhapšene zbog učešća u „neredima”, kako su ih ocijenili zvaničnici, okrivljujući za to neprijateljske snage povezane sa Sjedinjenim Državama, Izraelom i njihovim saveznicima.
#MahsaAmini for ever your name is #Iran #Iran stand up .shame to many of You ,those lovers of sepah ,hiding behind aghazadeh and mullahs to kill ,those earn dirty bloody bread ,with dead of my dear #RevolutionChildren in #Iran , wake your conscious ,wake your moral , wake up now https://t.co/sxE9036lby
— U too (@SarahMicheal47) March 17, 2023
U februaru, nakon što su se prosvjedi smirili, a vrhovni vođa Ajatolah Ali Hamenei proglasio djelomičnu amnestiju, vlasti su počele puštati na slobodu hiljade ljudi uhapšenih u vezi s protestima.
Do sada je pušteno na slobodu oko 22.600 ljudi „povezanih s neredima”, rekao je ove sedmice čelnik pravosuđa Gholamhosein Mohseni Edžei. No Abdi je rekao da bi se protesti mogli vratiti na ulice jer razlozi za njihovo nezadovoljstvo nisu riješeni.
„Protesti su prestali, ali sumnjam da je to doista kraj”, rekao je. Ističući da „glavni uzroci krize i dalje nisu riješeni”. „U sadašnjoj situaciji bilo kakav incident može izazvati nove proteste.”
Kao primjer je naveo bijes javnosti zbog vala tajanstvenih trovanja hiljada učenica u više od 200 škola u zadnja tri mjeseca.
Tihe promjene
Masovni protesti u Iranu, među najvećima od revolucije 1979., potaknuli su neke u opoziciji u egzilu da govore da predstoji promjena režima.
#fotodellasera #pensierodellasera
— DinoAcerra (@dinoacerra) March 17, 2023
Lo svelamento di una donna è cosa delicata. Non avverrà di notte. Non si sa mai cosa si può trovare. (Anais Nin)
Buona serata a tutti.#MahsaAmini #woman #IranRevolution #donne pic.twitter.com/dLtcTsxONL
„Neki ljudi, posebno u dijaspori, pogrešno se klade na pad Islamske Republike u jako bliskoj budućnosti”, rekao je politolog Zeidabadi.
Zeidabadi smatra da su emigranti pogrešno shvatili prirodu protestnog pokreta koji je po njegovu mišljenju više „građanski” nego politički.
Naglasio je da, ako se tako promatra, pokret polučio „rezultate”, osobito u smislu tihog ublažavanja provedbe pravila o odijevanju za žene.
„Tolerira se određeni stupanj slobode od hidžaba čak i ako se zakoni i pravila nisu promijenili”, rekao je Zeidabadi.
On očekuje jednako diskretne i oprezne reforme u drugim područjima, prije svega ekonomiji. Pod pritiskom inflacije od oko 50 posto i rekordne deprecijacije riala u odnosu prema američkom dolaru.
„Izgleda da je Islamska Republika shvatila da treba promijeniti politiku, premda ne postoji konsenzus unutar vlasti o trajnom odgovoru na izazove.”
