Automobilske gume bez zraka zvuče prilično nevjerovatno, ali su stvarne, naročito jer se na njima radi već jako dugo. Kompanija Michelin razvija ove gume još od 2005. godine, ali je dosad dio testova bio neuspješan.
Ukratko, gume bez zraka se nikada ne dopumpavaju, bolje se ponašaju na putevima s rupama (prema testovima) i čvršće su od klasičnih guma. Spolja su obložene gumom, a iznutra imaju mrežastu strukturu koja se savija i upija udarce. Ne mogu da se probuše i smanjuju rizik od aquaplaninga (proklizavanje točkova po vodi zbog gubitka trenja i prianjanja).
Prvi prototipi već postoje i uspješno se koriste uglavnom u građevinskoj industriji. Ovakve pneumatike Michelin je najavio još 2005. godine.
Ovi pneumatici mogu se prilagođavati potrebama vozača u realnom vremenu. Krutost gume mijenja se u zavisnosti od sile, ubrzanja, kočenja, skretanja i udaraca.
Ne pumpaju se, jednom se napušu na potreban pritisak i nakon toga više nema brige o njima. Nema rizika od vožnje s premalo napuhanim gumama niti klasičnog habanja.
Navodno imaju i tri puta duži radni vijek od standardnih guma.
Gume bez zraka proizvode se lakše i brže, troše manje materijala i energije kroz cijeli proces proizvodnje. Ekološki su prihvatljivije, ne zadržavaju vodu i sigurnije su na mokrim i klizavim putevima.
Najveće mane su:
- prevelika težina – navodno oko 150 kilograma po gumi
- korozija čelika, koja i dalje predstavlja veliki izazov
Michelinova verzija zove se Uptis. Ne pumpa se, ali se svakako troši i zahtijeva specijalne felge, što dodatno povećava cijenu.