Gvano, izmet morskih ptica bogat hranjivim materijama, imao je daleko veću ulogu u drevnom Peruu nego što se ranije mislilo. Novo arheološko istraživanje Univerziteta u Sidneju pokazuje da je upravo ovaj naizgled beznačajan resurs bio jedan od ključnih faktora uspona moćnog kraljevstva Činča na pacifičkoj obali Anda.
Naučnici su analizirali 35 uzoraka kukuruza pronađenih u grobnicama u dolini Činča i otkrili izuzetno visoke nivoe azota, znatno iznad prirodnih vrijednosti tla u tom području. Takvi rezultati jasno ukazuju na sistematsku upotrebu gvana kao đubriva. Zahvaljujući tome, poljoprivrednici su uspijevali ostvariti visoke prinose kukuruza, i to u jednom od najsušnijih regiona na svijetu.
Ovaj poljoprivredni višak omogućio je razvoj snažne ekonomije, rast stanovništva i jačanje trgovačkih mreža. Kraljevstvo Činča postalo je važna trgovačka sila, poznata po svojim pomorskim vještinama i kontroli morskih ruta, što mu je osiguralo strateški značaj u regiji. Upravo pristup ostrvima bogatim gvanom dao je Činči prednost nad susjedima, uključujući i moćno carstvo Inka, koje je kukuruz smatralo ključnom kulturom, ali ga zbog planinskog okruženja nije moglo proizvoditi u velikim količinama.
Istraživači ističu da gvano nije imao samo ekonomsku, već i duboku kulturnu vrijednost. Prikazi morskih ptica, riba i kukuruza zajedno pojavljuju se na keramici, tekstilu i reljefima, što sugerira da su ljudi svjesno slavili vezu između mora, ptica i poljoprivrede. Ta veza je, prema naučnicima, bila ritualizirana i pažljivo čuvana.
Zaključak studije je jasan: bogatstvo Činče nije se temeljilo samo na trgovini ili luksuznim dobrima, već na znanju i upravljanju prirodnim resursima. U drevnim Andima, kako navode autori istraživanja, đubrivo nije bilo samo sredstvo za uzgoj hrane, ono je bilo temelj moći, stabilnosti i dugoročnog uspjeha jednog kraljevstva.