Iskusna i prizemna stranka, koja se diči nekom bitnošću u političkom životu zemlje, trebala bi znati da čim u ruke novinara dođe dokument na memorandumu koji počinje kako se sadržaj smatra ''internim dopisom a ne priopćenjem za javnost'' da će to postati meso za razvlačenje u javnosti od koje se kao nešto krije.
Prodika
Prodika Naše stranke medijima kako bi trebalo pisati o osumnjičenom i uhićenom ministru iz njihovih redova, daleko je od samoregulative na koju se poziva nepotpisan netko, a blizu je od političkog reguliranja medija. Najbliže je to diktatu, a nagledali smo se i klimanja glavom pred političkim veličinama i sve pred kamerama, onoga što će oni pisati o članu stranke koji se najviše proslavio u široj javnosti time što je uhićen, a još više što ga njegova stranka brani na način kako to još nismo vidjeli i blentavoj državi kakva je Bosna i Hercegovina.
Jasno je, a trebala bi to znati stranka koja je, čini se, daleko od iskustva i prizemnih pogleda na sebe, da politika želi i mora imati utjecaja na one koji, kako tako, kreiraju javno mnijenje, kakve takve, javnosti.
No, nejasno je kako je jedna politička stranka, koja je zasjela na, čini se, nezaslužene i nedorasle razine dok se na nekim razinama trusi do nestajanja, mućnula glavom da učini takvu pogrešku kako što je prodika medijima da ne pišu o ministru onako kako se njima ne sviđa. Samo neuk netko bi mogao pomisliti da se takav gaf neće razvući na sva zvona i da će mediji, koji se ne slažu s politikama Naše stranke, Trojke i svih onih koji su na vlasti, uzeti na zub takav nepromišljeni potez. Doduše, upitno je je li nepromišljen jer u jednoj ozbiljnoj stranci nešto nepromišljeno ne bi smjelo završiti na memorandumu.
Kave zbog premijerove kćerke
Mediji, koji imaju pravo tako se zvati, i novinari, koji još uvijek nisu ukaljali obraz i ono malo obraza u profesiji kojeg je ostalo, jako dobro znaju kako se treba i mora odnositi prema osumnjičenicima i da nitko nije kriv dok ne lupi klimavi čekić našeg pravosuđa o skupo plaćeni stol. Javnost, pak, ako je uopće zanima, misli da su svi isti pa i njihov ministar u njihovoj i Našoj stranci.
No stranci, koja je sipala drvlje i kamenje na sve oko sebe, pa potiho i na najvažnije partnere koje su je spasile od smrti, očito nije jasno da se ovim potezom izjednačila s onima koje proziva za sav užas u kojem jesmo. Ne, treba, naime, zaboraviti akciju poslušnika bivšeg federalnog premijera koji su obilazili novinare i na kavama im govorili kako ne bi trebalo pisati o zapošljavanju premijerove kćerke jer, eto, nije trenutak. Zaboravilo se i udaranje kamere pa se krenulo u udaranje po novinarskim prstima.
Trebala se Naša stranka, a ne zna se je li svakim danom manje naša ili je manje stranka, pozabaviti uspjehom da su joj amandmani završili prihvaćeni u rukama ljutih protivnika. SDA je, ako je netko zaboravio u ovom našostranačkom blamiranju, preuzela vlast u federalnom parlamentu, a Naša stranka se iskoprcala amandmanima u plinskoj komori u koju je smješteno još jedno partnerstvo.
Navikli smo na svašta u političkom ludilu posljednjih tridesetak godina, ali ovakvo puštanje plinova i ovakvo blamiranje ući će u vrh političkih budalaština.
Krivo izvještavanje
Preživjeli smo još jedno mrcvarenje u federalnom parlamentu nakon kojeg se Naša stranaka nije bunila na, recimo, lažne izvještaje velikih medija sa sjednice i nije očitala lekciju novinarima da su puno toga krivo izvijestili nakon rasprave i glasanja o Južnoj plinskoj interkonekciji.
Nije se, isto tako, usprotivila ljutim protivnicima iz redova SDA o licemjerju skrivenom rumenilom zbog tapšanja po ramenu iz američkog Veleposlanstva, kad se govorilo o prebrojavanju krvnih zrnaca u javnim poduzećima i kako to, odjednom, nije bitno. Nije se sjetila usprotiviti ljutim neprijateljima i reći im da su čak i preko Islamske zajednice, koja je o tome slala priopćenja javnosti bez ustručavanja, prebrojali krvna zrnca u raznim foteljama a onda odglumila kako to u BH Gasu nije bitno.
Pustio je još jednom netko plin u Federaciji BiH. Država ionako puže, a pobjeda SDA u parlamentu i blamaža Naše stranke samo su pokazale s kakvim nedoraslim likovima imamo posla. Pogotovo je to porazno kad takvi likovi u svojim ladicama drže zakon o medijima i trebaju ga uskoro staviti na stol.
Hoće li pisati u njemu da naše i njihove stranke mogu u svako doba zovnuti novinara i reći mu da ne piše i ne misli. A onda pustiti plin za olakšanje i pobjedu u blentavim glavama umjesto u stvarnom životu.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta
