Kada su ruske specijalne snage u oktobru 2003. godine izvukle Mihaila Hodorkovskog s privatnog aviona pod prijetnjom oružjem, prije zore u Sibiru, to je označilo prelomni trenutak u ranim godinama vladavine Vladimira Putina.
Hodorkovski, koji je tada kontrolisao naftno-gasnu kompaniju Yukos, bio je najbogatiji čovjek u Rusiji i otvoreno je kritikovao predsjednika. Postao je prvi oligarh koji je završio u zatvoru dok je Putin gušio svaki znak neslaganja. Nakon uništenja Yukosa, počeo je kraj svake prave tržišne ekonomije i transparentnosti u Rusiji. Skoro tačno 22 godine kasnije, Rusija je postala totalitarna država, a Putin, izgleda, ponovo smatra Hodorkovskog prijetnjom, piše Telegraph.
Novi osjećaj nesigurnosti
Ovog mjeseca ruska Federalna služba bezbjednosti (FSB) optužila je Hodorkovskog, koji sada živi u egzilu u Londonu, i 22 člana ruskog Antiratnog komiteta da planiraju državni udar. Prema FSB-u, komitet koji je osnovan radi protivljenja ratu u Ukrajini pokušava da „nasilno preuzme vlast i sruši ustavni poredak Ruske Federacije“.
Hodorkovski tvrdi da su optužbe lažne. Kremljolozi smatraju da je to jasan znak novog osjećaja nesigurnosti u srcu ruske vlasti.
"To nam govori da Kremlj postaje paranoičan,“ kaže Džon Herbst, direktor Atlantskog savjeta za evroazijske poslove i bivši američki ambasador u Ukrajini. "Putin traži neprijatelje da bi učvrstio svoj režim.“
Putin, međutim, sada ima mnogo razloga za zabrinutost. Ruska ekonomija počinje da puca po šavovima. Preduzeća su paralizovana visokim kamatnim stopama, troškovi državnog zaduživanja rastu, a ministar ekonomije Maksim Rešetnjikov je u junu upozorio da je zemlja "na ivici recesije“. Pojavljuju se upozorenja o mogućem talasu loših kredita koji bi mogli izazvati finansijsku krizu.
Istovremeno, pojavljuju se mali džepovi protesta. Ranije ovog mjeseca, stotine ljudi okupile su se na trgu u Sankt Peterburgu i pjevale zabranjenu pjesmu koja poziva na svrgavanje Putina. U međuvremenu, Ukrajina je pojačala napade dronovima na ruske rafinerije nafte, ozbiljno ugrozivši snabdijevanje gorivom.
A sada je i Donald Trump počeo da pojačava pritisak. Nakon frustracije zbog nedostatka napretka u zaustavljanju rata u Ukrajini, američki predsjednik je u srijedu objavio nove sankcije protiv dvije najveće ruske naftne kompanije.
Indija i Kina, glavni kupci ruske nafte otkako je počeo rat, reagovale su smanjenjem kupovine. To prijeti da presiječe ključne prihode od nafte koji finansiraju Putinov ratni aparat i rusku državu.
"Prvi put u tri i po godine, Rusija stvarno osjeća udar,“ kaže Timoti Eš iz Chatam House-a. „Mislim da u Kremlju vlada panika.“
Prijeti bankarska kriza
Ruska ekonomija se do sada pokazala iznenađujuće otpornom tokom rata s Ukrajinom, uprkos predviđanjima da će se urušiti nakon prvog talasa globalnih sankcija.
Jedan od razloga zašto je preživjela oluju jeste taj što je Kremlj natjerao banke da daju kredite odbrambenim kompanijama, umjesto da koristi državni novac. Da bi to omogućio, dao im je odobrenje da odobravaju zajmove bez uobičajenih kreditnih provjera ili rezervi za pokriće mogućih neplaćanja.
"Rat su sve vrijeme finansirali zaduživanjem, samo što se to nije vidjelo na državnom budžetu“, kaže Krejg Kenedi sa Harvardskog centra za ruske i evroazijske studije.
Kenedi ima i lično iskustvo s ruskim poslovanjem — bivši je potpredsjednik Bank of America Merrill Lynch i predvodio je finansiranje najveće korporativne transakcije u istoriji Rusije tokom svoje bankarske karijere.
"Ovo je samo mračno more dugova i niko zapravo ne zna koliki dio će bankrotirati kada dugovi dospiju na naplatu,“ upozorava on.
Sume su ogromne — oko 23 posto, odnosno najmanje 190 milijardi dolara, ruskih korporativnih kredita sada ide kompanijama iz vojne industrije, što je oko 37 posto godišnjeg državnog budžeta.
Ne samo da je novac posuđivan bez adekvatnih provjera, već je odlazio u sektor s lošom kreditnom istorijom. Svi sektori u Rusiji, u međuvremenu, bore se s visokim kamatnim stopama — centralna banka je prošlog oktobra podigla stopu na 21 posto, najviše u dvije decenije, a sada iznosi 16,5 posto.
Sergej Čemezov, direktor Rosteca, najvećeg ruskog proizvođača oružja, upozorio je prošlog oktobra da su visoki troškovi zaduživanja neodrživi:
"Ako nastavimo ovako poslovati, većina naših firmi će bankrotirati.“
German Gref, direktor Sberbanke, najveće ruske banke, rekao je u junu: "Sada vidimo da mnoge kompanije imaju problema s otplatom kredita, a rizici i troškovi rezervisanja za banke sve više rastu.“
U julu je Bloomberg izvijestio da se najmanje tri najveće ruske banke tiho pripremaju da zatraže pomoć centralne banke dok im se gomilaju loši krediti. Visoki menadžeri privatno su priznali da su portfelji kredita u mnogo lošijem stanju nego što zvanične statistike pokazuju.
Guvernerka centralne banke, Elvira Nabiulina, insistira da su upozorenja o sistemskoj krizi „potpuno neutemeljena“ i da je bankarski sistem "dobro kapitalizovan“. Ipak, problem nije samo u vojnoj industriji. Bivši zamjenik ministra energetike i sada opozicionar u egzilu, Vladimir Milov, kaže:
"Ove godine broj restrukturiranih kredita za korporativne dužnike naglo raste. Restrukturiranje znači da dužnici zapravo ne mogu vraćati kredite. Ako se sjetite prethodnih kriza u Rusiji, sve se odvijalo iznenada — sve izgleda stabilno dok odjednom ne krene lavina neplaćenih dugova.“
Novca više nema
U maju je izvještaj državnog Centra za makroekonomsku analizu i kratkoročno predviđanje upozorio na rastući rizik od sistemske bankarske krize.
"Može li to prerasti u sistemsku krizu? Da — svi preduslovi su tu,“ kaže Kenedi. „Ne mora se nužno dogoditi odmah, ali prije ili kasnije moraće se suočiti s ogromnim teretom dugova iz odbrambenog sektora.“
Kako god bilo, novca više nema. Prošle jeseni Nabiulina je uvela ograničenja na bankarske kredite kako bi obuzdala inflaciju, koja je u martu dostigla vrhunac od 10,3 posto.
"Imali ste ogroman skok kreditiranja do novembra prošle godine, a onda je sve propalo u decembru i od tada je kreditiranje vrlo nisko,“ kaže Kenedi.
Krediti proizvođačima oružja sada su 65 posto niži nego prošle godine, navodi se u nadolazećem Kennedyjevom izvještaju Navigating Russia.
"Što se tiče sposobnosti Moskve da ‘kupi pobjedu’ na bojištu, već im je jasno da je to izvan njihovih mogućnosti,“ dodaje Kenedi. "Što duže čekaju, veći je rizik od krize, jer se dug sam od sebe neće riješiti.“
Rat sada pogađa i obične građane. Gusti stubovi dima ove godine su se dizali iz ruskih rafinerija nafte širom zemlje nakon neviđenog talasa ukrajinskih napada dronovima.
Od januara, Ukrajina je pogodila 21 od 38 najvećih ruskih rafinerija koje prerađuju sirovu naftu u benzin i druge derivate — neke čak 1.100 kilometara unutar Rusije. Toliko je kapaciteta uništeno da su cijene benzina porasle za 40 posto od početka godine. U okupiranom Krimu uvedene su racionalizacije goriva, dok su manje benzinske pumpe u Sibiru zatvorene. Društvene mreže prepune su snimaka ogromnih redova automobila koji čekaju da natoče gorivo.
Napadi se dešavaju u kontekstu ekonomske stagnacije. U 2024. godini realni BDP Rusije porastao je za 4,3 posto, ali ove godine Međunarodni monetarni fond predviđa rast od svega 0,6 posto.
Vojna proizvodnja postala je jedini izvor ekonomskog rasta. Sergej Aleksašenko, bivši zamjenik ministra finansija i sada direktor Centra za nove evroazijske strategije, kaže da je civilni sektor „u velikoj mjeri u recesiji“.
"Niko nema gotovine,“ rekao je član uprave jednog velikog ruskog konglomerata za IntelliNews. „Svaki slobodan rubalj odlazi na otplatu dugova“.
Kremlj u panici
Putin se već suočavao s pokušajima puča. U junu 2023. godine, Jevgenij Prigožin, vođa Wagner grupe, poveo je pobunu protiv vlasti nakon mjeseci sukoba s visokim vojnim zvaničnicima. Pobuna nije uspjela, a Prigožin je nekoliko mjeseci kasnije poginuo u avionskoj nesreći.
Ali Hodorkovski ne vodi marš na Moskvu. Nakon što je proveo deset godina u sibirskom zatvoru, oslobođen je 2013. godine i preselio se u Evropu, gdje je 2022. osnovao Antiratni komitet.
Krivični postupak FSB-a protiv njega pokrenut je nedugo nakon što je Parlamentarna skupština Savjeta Evrope (PACE) — organizacija za ljudska prava — pokrenula platformu za dijalog s ruskom demokratskom opozicijom u egzilu.
Hodorkovski za The Telegraph kaže da optužbe FSB-a pokazuju da Kremlj ima „anksioznost u vezi s pitanjem smjene vlasti“.
"Ako Putin umre sutra, on nema očitog nasljednika. Šta danas imamo u Rusiji? Premijera kojeg niko nije birao, već ga je Putin postavio. Sudove koje je postavio Putin. Parlament čija su mjesta popunjena kroz falsifikovane izbore, i čiju legitimnost niko ne priznaje", kaže on.
Međunarodni kredibilitet ruske opozicije mogao bi postati ključan faktor u slučaju iznenadne smjene vlasti.“ Zbog toga, tvrdi Hodorkovski, Putin želi diskreditovati i zastrašiti Antiratni komitet. I nije on jedini koji tako misli.
Angela Stent, direktorica emerita na Univerzitetu Georgetown (Centar za evroazijske, ruske i istočnoevropske studije), kaže:
"Kremlj želi da ojača Putinovu propagandnu liniju — da Zapad pokušava razbiti Rusiju.“
Kremlj je poznat po korištenju ove taktike kad god u zemlji poraste nezadovoljstvo.
"Kad osjete pritisak, jednostavno povećavaju broj onih koje proglašavaju ‘nepoželjnim stranim agentima’ ili ‘ekstremistima’,“ kaže opozicionar Milov. To je njihov klasični birokratski odgovor kad se osjećaju nesigurno zbog mogućeg narodnog nezadovoljstva.“
Hodorkovski kaže da ekonomski problemi Rusije još uvijek ne izazivaju ozbiljan bunt u zemlji: "Stanovništvo primjećuje probleme, ali oni još nisu toliko teški.“
Ipak, zapadne sankcije su već stvorile ozbiljne poteškoće. "Prvi problem je sve veća tehnološka zaostalost,“ kaže on. „Rusija postaje sve arhaičnija, nesposobna ne samo da stvara inovacije, nego čak i da preuzima tuđe. To se kratkoročno ne vidi, ali za 10 do 20 godina donijeće ogromne probleme. Drugi problem je nova kritična zavisnost od Kine,“ dodaje. „Putinova ratna mašinerija u velikoj mjeri zavisi od saradnje s NR Kinom. Si Đinping bi mogao srušiti rusku ekonomiju i okončati rat sutra — ako bi to želio.“
Kina je za Rusiju spas — jer kupuje njenu naftu. Ali Peking Moskvu ne podržava bezuslovno. Početkom 2024. Kina je ponovo uvela carine na uvoz ruskog uglja, a istovremeno plavi rusko tržište jeftinim čelikom i automobilima.
Domaće kompanije se teško nose s tim. Avtovaz, proizvođač najprodavanijeg ruskog automobila, u julu je objavio da razmatra prelazak na četvorodnevnu radnu sedmicu zbog pada prodaje i „uvoznog dampinga“. Putinov ekonomski savjetnik, Maksim Oreškin, izjavio je u junu: "Model koji je do sada obezbjeđivao rast — dostigao je svoje granice.“
Katastrofa s deficitom
U međuvremenu, još jedan problem vreba iza ugla — ruske javne finansije su u rasulu. Državni deficit rapidno raste. Od početka godine, Ministarstvo finansija Rusije povećalo je ciljanu stopu deficita za 2025. na 2,6% BDP-a, što je više od pet puta veće od početne prognoze (0,5%) — i najveći godišnji deficit još od pandemije.
U novcu, to znači 5,7 triliona rubalja (oko 50 milijardi funti). Ali KSE institut upozorava da bi stvarni deficit mogao biti još veći. Niske cijene nafte pogodile su i izvoz energije i porezne prihode, koji zajedno čine oko trećine ruskog budžeta.
Zbog sankcija, ruska nafta se prodaje uz popust od oko 10 dolara po barelu u odnosu na Brent. Istovremeno, državna potrošnja raste za 20% godišnje zbog troškova rata, kaže Benjamin Hilgenstock iz KSE instituta.
Ranije bi vlada pokrila manjak iz Nacionalnog fonda blagostanja (NWF) krajem godine. Ali rezerve se brzo tope — likvidna sredstva u fondu pala su s gotovo 10 triliona rubalja prije rata na samo 4,2 triliona. Da bi pokrila manjak, Rusija sada mora ili podići poreze ili pozajmljivati još više. Radi oboje.
Ministarstvo finansija najavilo je novu rundu poreznih povećanja za 2026. godinu — uključujući podizanje PDV-a s 20% na 22% i smanjenje granice iznad koje mala preduzeća moraju da ga plaćaju.
Istovremeno, vlada je drastično povećala zaduživanje. Od januara do augusta, izdavanje državnih obveznica poraslo je za 104% u odnosu na prethodnu godinu, a ukupna emisija mogla bi dostići rekordan nivo. Ali to zaduživanje je izuzetno skupo — prinosi na desetogodišnje ruske obveznice dostigli su 15,2%, najviše u četiri mjeseca.
Ruski dug je tek 15% BDP-a — daleko niži od, recimo, britanskog (96%), ali kamate na ruski dug su toliko visoke da država troši 8% budžeta samo na servisiranje duga — skoro kao i Velika Britanija. A postavlja se i pitanje ko će kupovati sve te obveznice. Zbog sankcija, Rusija nema pristup međunarodnim tržištima i može se zaduživati samo domaće, prodajući obveznice svojim bankama.
"Ako su banke već iskoristile svu likvidnost da kreditiraju privatni sektor, imat će mnogo manje novca da kupuju državne obveznice,“ kaže Hilgenstock.
Trump pojačava pritisak
Trump je, dakle, izabrao posebno bolan trenutak da dodatno stegne obruč oko Putina. Američki predsjednik je šokirao svijet kada je, nakon dolaska na vlast, preokrenuo zapadnu spoljnu politiku prema Ukrajini — približivši se Moskvi, a udaljivši od Kijeva.
Trump je tvrdio da je uspostavio „vrlo blizak odnos s Putinom“, pozvao ga na samit na Aljasci, i optužio ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da je on prepreka za postizanje mirovnog sporazuma.
Ali ovog mjeseca — promijenio je ton. U Ovalnom uredu, Trump je novinarima rekao: "On mora zaista da okonča ovaj rat. Znate, u Rusiji trenutno postoje dugi redovi ljudi koji čekaju benzin.“
Trump je sve više frustriran nedostatkom ruskog napretka ka mirovnom dogovoru. Odnosi između SAD-a i Rusije dodatno su zahladili u ponedjeljak, nakon što je Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, rekao Marku Rubiju, američkom državnom sekretaru, da Rusija neće pristati na prekid vatre koji bi „zamrznuo“ postojeće linije fronta u Ukrajini.
Planirani sastanak između Trumpa i Putina u Mađarskoj je zbog toga otkazan. U srijedu je američki ministar finansija, Skot Besent, objavio nove sankcije protiv Rosnjefta i Lukoila — dvije najveće ruske naftne kompanije. To su prve sankcije Trumpove administracije protiv Rusije otkako je počeo njegov drugi mandat.
Ključno je to što je Bijela kuća zaprijetila sankcijama međunarodnim bankama koje obrađuju plaćanja za te izvoze — čime su rizici za Kinu i Indiju, glavne kupce ruske nafte, drastično porasli.
Nakon objave, cijene nafte su skočile za 7% u samo dva dana, dok su kineske državne naftne kompanije suspendovale kupovinu ruske nafte, a indijske rafinerije naglo smanjile uvoz.
Na prvi pogled, to bi mogla biti dobra vijest za zemlju čija se ekonomija oslanja na naftu. Ali tajming Bijele kuće bio je savršeno tempiran. Na globalnom tržištu vlada višak ponude nafte, što ograničava koliko cijene zapravo mogu porasti.
Čak i nakon posljednjih kretanja, Brent nafta je i dalje više od 13% jeftinija nego početkom godine — na oko 65,74 dolara po barelu. Nove sankcije pogađaju oko tri miliona barela nafte dnevno — gotovo polovinu ruskog izvoza.
Bridžet Pejn, šefica energetskih prognoza u Oxford Economicsu, smatra da će Rusija i dalje uspjeti da prodaje dio svoje nafte, ali će dobijati još manju cijenu za ono što proda.
„Stiče se dojam da se vjetar okrenuo,“ kaže Tom Kiting, direktor Centra za finansije i bezbjednost pri Kraljevskom institutu za ujedinjene službe (RUSI). „Ovo je presudan trenutak za Rusiju.“
Ruska ekonomska slabost mogla bi podstaći Trumpa da ide još dalje.
"Glavni argument kojim je ranije pravdao pritisak na Ukrajinu da pristane na kompromis bio je da će Rusija ionako pobijediti u ovom ratu,“ kaže bivši američki diplomata, podsjećajući na Trumpovu izjavu iz februara: "Rekao je, prilično nespretno, ‘Vi nemate karte u rukama.’“
"Trump voli pobjednike".
Ali sada bi Putin mogao biti taj koji nema karte. Hodorkovski smatra da će intenzivan pritisak biti ključan ako Trump zaista želi da okonča rat.
"Sve ustupke koje se Putinu mogle ponuditi — već su mu ponuđene. Vrijeme je da Trump odigra ulogu ‘lošeg policajca'", kaže on.
I čini se da upravo to i radi — gurajući rusku ekonomiju do ivice sloma. Trump je u Ovalnom uredu zaključio:
"Odjednom će ova ekonomija jednostavno — kolabirati", piše Telegraph.