Ukrajinsko osvajanje i ilegalna aneksija poluotoka Krima 2014. godine, koju je Vladimir Putin slavio kao svoj najveći politički trofej, danas mu se vraća kao ozbiljan problem dok ruski rat gubi zamah. Proruske vlasti na okupiranom Krimu nedavno su proglasile izvanredno stanje nakon što je ukrajinska kampanja napada na energetska postrojenja i logističke pravce izazvala kritičnu nestašicu goriva i prekide opskrbe električnom energijom.
Prodaja benzina fizičkim osobama je obustavljena, a gorivo je namijenjeno isključivo državnim službama, dok Putin priznaje nedostatak energenata i obećava popravke infrastrukture i dodatnu protuzračnu odbranu.
Krim kao finansijski i politički teret
Stručnjaci procjenjuju da Krim za Putina postaje "klopka" – previše je važan da bi ga napustio, previše izložen udarima da bi ga koristio kao nekada, te preskup da bi se stanje na njemu normaliziralo. U analizi Newsweeka ističe se pet scenarija, od kojih je najizgledniji kratkoročni onaj u kojem Putin utvrđuje poluotok, a cijenu plaćaju ruski građani.
Iako vlasti mogu osigurati opskrbu za vojsku i policiju, svako novo ograničenje mijenja priču o aneksiji koju je Putin prodavao ruskom narodu. Krim, koji je trebao biti velika pobjeda i vrata ekonomskog razvoja, postaje teritorij koji zahtijeva stalnu odbranu i postaje teret za ruske porezne obveznike.
Ukrajinska strategija izolacije
Drugi scenarij podrazumijeva da Ukrajina pretvori Krim u "otok" a da ga pritom ne osvoji izravno. Ukrajinsko Ministarstvo obrane tvrdi da je ključni kopneni koridor, prometnica R-280 koja povezuje Rostov na Donu s Krimom, pod kontrolom ukrajinske vatre, što otežava snabdijevanje ruskih snaga.
Paradoksalan ishod bio bi da Rusija formalno zadrži Krim, ali ga više ne može efikasno koristiti, što bi ozbiljno poljuljalo Putinov autoritet, jer bi vođa koji legitimnost gradi na kontroli morao objašnjavati zašto njegov "trofej" zahtijeva stalno krizno upravljanje iz Moskve.
Eskalacija i diplomatski zastoj
Treći scenarij predviđa da Rusija na pritisak oko Krima odgovara širenjem napada na druge dijelove Ukrajine, čime Putin želi pokazati da pritisak ne može promijeniti rusku politiku, iako to ne rješava logističke probleme na samom poluotoku.
Četvrti scenarij govori o diplomatskom zastoju u kojem pitanje suvereniteta Krima ostaje neriješeno. Iako je Rusija integrirala Krim u svoj sistem, on nema međunarodno priznanje, a Ukrajina je odlučna raditi na njegovom povratku i ne dopustiti Rusiji da okupaciju pretvori u trajno stanje.
Najveća opasnost za režim: Gubitak vjerodostojnosti
Peti i možda najopasniji scenarij za Putina jeste onaj u kojem Krim polako slabi njegov režim kroz gubitak vjerodostojnosti. Najveća opasnost nije neposredni vojni poraz, već postupni gubitak povjerenja građana uslijed dugih redova na benzinskim stanicama i racionalizacije potrošnje.
Putin ne mora izgubiti Krim da bi bio oslabljen; dovoljno je da nastavi obećavati potpunu kontrolu dok Ukrajina iznova dokazuje da je ta kontrola skupa, ograničena i privremena. Na kraju, Krim ostaje Putinov posjed na zemljopisnoj karti, ali sve više postaje ukrajinska poluga kojom se direktno utječe na ruske strateške odluke.