Povodom planova Republike Hrvatske da radioaktivni otpad odlaže u neposrednoj blizini granice s Bosnom i Hercegovinom, nadležne institucije BiH moraju hitno i koordinirano reagovati, uz snažnu podršku nevladinog sektora i civilnog društva. Ovo je u izjavi za Fenu poručila izvršna direktorica Aarhus centra u BiH Emina Veljović.
Pravo građana na zdrav okoliš
Veljović je podsjetila da institucije Bosne i Hercegovine imaju jasnu obavezu da štite pravo građana na zdrav okoliš i informirano učešće u odlučivanju, što je definirano Aarhuskom konvencijom, čija je BiH punopravna potpisnica. Kako je naglasila, nakon što Hrvatska dostavi zvaničan odgovor, BiH treba procijeniti da li je došlo do kršenja člana 6. Konvencije, koji garantira javnosti blagovremeno, transparentno i efektivno uključivanje u donošenje odluka o projektima sa značajnim utjecajem na okoliš.
Ukoliko se utvrdi da konsultacije s javnošću nisu bile adekvatne ili da su u potpunosti izostale, BiH može, u skladu s ESPOO konvencijom, pokrenuti postupak pred relevantnim međunarodnim tijelima, uključujući Sekretarijat ESPOO konvencije, te insistirati na formiranju međunarodne istražne komisije.
Mogući postupci pred evropskim institucijama
Veljović ističe da Bosna i Hercegovina treba razmotriti i evropskopravne mehanizme, posebno Direktivu Vijeća 2011/70/EURATOM, koja reguliše sigurno i odgovorno upravljanje istrošenim nuklearnim gorivom i radioaktivnim otpadom. Kao potpisnica Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, BiH ima pravni osnov da pokrene postupak pred Sudom pravde Evropske unije ukoliko se pokaže da primjena ove direktive diskriminira države kandidatkinje, uključujući BiH.
Pored toga, naglašava, postoji i mogućnost obraćanja Evropskom sudu za ljudska prava, uz argument da bi planirano odlaganje otpada moglo ugroziti osnovna ljudska prava građana, uključujući pravo na život, zdravlje i sigurnu životnu sredinu.
Uloga civilnog društva i međunarodnih tijela
Veljović je naglasila da BiH treba uključiti i međunarodne organizacije za nuklearnu sigurnost, poput Međunarodne agencije za atomsku energiju, te pozvati na primjenu međunarodnih konvencija o građanskoj odgovornosti za nuklearnu štetu. Prema njenim riječima, nevladine organizacije i civilno društvo imaju ključnu ulogu u primjeni Aarhuske konvencije, jer mogu inicirati međunarodne žalbene mehanizme, dokumentirati kršenja prava javnosti u prekograničnom kontekstu, pružati stručnu i pravnu podršku institucijama te informirati domaću i međunarodnu javnost.
Posebno je istaknula da Aarhuska konvencija nije samo proceduralni dokument, već snažan mehanizam zaštite demokratskog prava građana da učestvuju u donošenju odluka koje direktno utiču na njihovo zdravlje, sigurnost i životnu sredinu.