Dolazak ramazana širom Bosne i Hercegovine donio je prepoznatljivu atmosferu, miris omuna pred akšam, pune džamije i porodična okupljanja oko iftarske sofre. No, uz duhovnu dimenziju ovog mjeseca, sve se češće otvara i pitanje, koliko danas košta ramazanska trpeza?
U većim bh. gradovima poput Sarajeva, Tuzle, Zenice ili Mostara cijene iftarskih menija u restoranima ove godine uglavnom se kreću između 25 i 50 konvertibilnih maraka po osobi. U luksuznijim hotelima taj iznos može biti i viši. Za četveročlanu porodicu večera u restoranu tako može koštati od 120 do 200 maraka, što za mnoge građane predstavlja ozbiljan izdatak.
Kućna varijanta više nije onoliko povoljna
Ni kućna varijanta više nije onoliko povoljna kao ranijih godina. Cijene osnovnih namirnica mesa, ulja, brašna, povrća i voća bilježe rast, pa priprema tradicionalnih jela poput begove čorbe, dolme ili pita zahtijeva pažljivije planiranje budžeta. Mnoge porodice zato se odlučuju za jednostavniju, ali simbolično bogatu sofru: hurme, supu, somun i jedno glavno jelo.
Prema podacima agencija za statistiku, hrana i bezalkoholna pića i dalje čine jedan od najvećih udjela u potrošnji domaćinstava u BiH. To znači da svako povećanje cijena osnovnih proizvoda direktno pogađa kućni budžet, posebno porodice s prosječnim ili minimalnim primanjima. U takvim okolnostima ramazan, iako duhovno bogat, za mnoge nosi dodatnu finansijsku brigu.
S druge strane, trgovci i ugostitelji ističu da tokom ramazana raste potražnja za određenim proizvodima, mesom, brašnom, uljem, slatkišima i osvježavajućim napicima, što utiče i na tržišne tokove. Pojedini trgovački lanci nude akcijske cijene i posebne ramazanske popuste, pokušavajući privući kupce i ublažiti udar na budžet građana.
Važan segment ramazanske svakodnevice u BiH čine i humanitarne aktivnosti. Brojne organizacije, džemati i pojedinci organizuju javne iftare i podjelu paketa pomoći socijalno ugroženim porodicama. Time se, barem djelimično, ublažavaju posljedice ekonomskih izazova i podsjeća na suštinu mjeseca – solidarnost i brigu o drugima.
Poseban izazov predstavlja i činjenica da su plate i penzije u Bosni i Hercegovini rasle znatno sporije od cijena hrane. Dok sindikalne potrošačke korpe iz mjeseca u mjesec pokazuju rast troškova života, prosječna primanja mnogih domaćinstava ostaju ograničena. To znači da ramazan za dio građana podrazumijeva dodatna odricanja – ne u duhovnom smislu, već u svakodnevnoj potrošnji.
Psihološki aspekt nije zanemariv
Psihološki aspekt također nije zanemariv. Ramazan tradicionalno podrazumijeva bogatiju trpezu, goste i zajednička okupljanja, pa kod pojedinih porodica može stvoriti pritisak da se ispune društvena očekivanja. Upravo zato mnogi vjerski autoriteti podsjećaju da su umjerenost i skromnost temeljne vrijednosti ovog mjeseca, te da suština iftara nije u količini hrane, već u zajedništvu.
S druge strane, sve je primjetniji i trend kolektivnih iftara u organizaciji lokalnih zajednica, firmi i udruženja, gdje se troškovi dijele ili u potpunosti pokrivaju donacijama. Takvi primjeri pokazuju da, uprkos ekonomskim poteškoćama, solidarnost i duh zajedništva ostaju snažno prisutni u bh. društvu.
Ekonomisti upozoravaju da dugoročno rješenje nije u sezonskim sniženjima, već u stabilizaciji cijena i rastu životnog standarda. Dok se to ne dogodi, građani će nastaviti balansirati između očuvanja tradicije i racionalnog planiranja troškova.
Jasno, iako cijene rastu, Ramazan u BiH i dalje ostaje vrijeme kada se vrata domova širom zemlje otvaraju, a soframa dominiraju i skromna jela koja imaju posebnu simboliku. Upravo ta kombinacija tradicije, prilagođavanja i međusobne podrške daje posebnu snagu ovom mjesecu, čak i u vremenu poskupljenja.