U saradnji sa izdavačkom kućom "Buybook" Raport objavljuje dijelove najzanimljivijih izdanja sa njihovih polica. Ovog puta donosimo izbor iz djela „Neurotična iz revolucionarnih razloga“ Bjanke Alajbegović.
"Bjankine pjesme, kako sama kaže, 'odavno boli glava' zbog paradoksa života među drugima i sa drugima, u kojem je žena beznadno, i duboko, i široko, i onda kad nije – sama."
− Ferida Duraković
"Tužna je to poezija i umorna od svega, prkosna, ironična, anksiozna, na rubu odustajanja, ali nikad pomirena."
− Marijana Radmilović
Aladinići, Saint Tropez
Adisi
jedna se znoji premalo, druga previše
jednoj povremeno padne šećer, drugoj pomalo mrak
dok nagomilavaju životne propuste, asane i sretne šanse
iz očiju bi im potekla i Bregava, ali i ne mora
jer haljine su kratke i brzo se suše
psići su zadovoljni i kamenje
suosjećajno krcka
drugarice,
ovdje srce postaje smokva
ljepljivo od južnonježnosti
kvasi kao maglica što
jedva da dirne i
bez uzdarja
ostane
uzvišeno
kad sam jednom negdje pročitala da su gnostici vjerovali kako anđeli pitaju umiruće odakle dolaze, laknulo mi je, jer ja možda ne znam ko sam, ali znam da tamo odakle tragam za početkom konca, muškarci zlostavljaju žene, šamaraju ih, čupaju, siluju, u raznolikim razmacima, polagano, komadaju iznutra, iskupljuju njihovim tijelima svoje bjesove zbog nesretnog rata, nesretnog djetinjstva ili nesretne majke, ili svega toga zajedno, tuku ih na parkinzima, u haustorima, na plažama, ne balkonima, u spavaćim sobama, u kancelarijama, tuku svoju djecu koja su se rodila slučajno, ili namjerno, jer tako treba, djecu koje će izrasti u ličnosti koja će proširiti spektar nerazbirljivih poremećaja ličnosti,
oko mene odrasli ljudi, a sve češće djeca, zlostavljaju životinje tako maštovito i precizno osmišljeno, Torquemadinom dovitljivošću,[1] kasape ih, sjeckaju, vješaju, gnječe, ubadaju, mrcvare, s osmijehom, zadivljeni sobom, jer njihov je svijet, ovaj svijet što se pred njima raspada; ja dohodim ka smrti iz jednog svijeta u kojem su ljudi nesretni mučitelji i egzekutori jedni drugih, ne zbog gladi, niti zbog suše, već zato što je njihovo nesvjesno pretpotopno, neopozivo nasilno i perverzno,
oko mene žene zlostavljaju žene, one koje za njih čiste, one što im prodaju stvari, one kojima su zavidne, one koje od njih imaju više, i one koje od njih imaju manje, one što za njih šiju jeftine komade odjeće mokreći u pelene, ugnjetavaju svoje kćeri, zato što su, poput njih, žene, nemoćne da se odupru, jer se u njima ogledaju, poznajem ženu koja je stalno nasmijana i ne voli žalosne ljude (pitam se kako će umirati), poznajem i ženu koja mašta o tome da posjeduje ljude kao stvari (pitam se kako će umirati)
pitam se kako ću umirati
***
ispred mog prozora je bor koji će sve nadživjeti
čini se kako ima nečeg kantovski uzvišenog u tome
već neko vrijeme je ono najnježnije u mom životu
ne govori ali tješi
ne grli ali umiruje
to je nesalomljiva nježnost Kordiljera[2] kojom se
može voljeti samo ono čemu ili kome se ne može više vratiti
nadrasta sve ono isuviše ljudsko, sve te mjehuriće
u odnosu na njegove iglice koje će trajati
samo zato još mogu disati
neutješnosti
nas dvoje više i ne moramo nikada razgovarati
mi smo jedno drugo poprimili i kakvi
smo to više niko neće moći vidjeti:
bestrasni i sagoreni zbog
nevoljenosti na vrijeme
grljenje te djece unutra bilo je ipak
najuzaludnije
više im neće niko reći ja te razumijem i zaista
razumjeti
niti će im srca udarati prestravljena od
prepuštanja
ostat će sigurna u svojoj nesigurnosti
je li tako i najbolje reći će drugi
mi više nikada nećemo razgovarati
i zato,
sveta košuta nas neće ponovo roditi
makar za nju ubirao jabuke suvereno gazeći
svaki april siguran u samoubojstvo makar
za nju neprestano srljala u nepočinstva
nespretno prosijavajući tresetišta
neće
ona mi šapuće:
ne postoje kružne putanje
u ljudskoj, božijoj, ni u četvrtoj dimenziji
ko je ikad povjerovao da bi moglo biti tako jednostavno
[1] Misli se na Tomása de Torquemadu (1420−1498), španskog teologa i inkvizitora, pod čijom je odgovornošću izvršen niz smrtnih presuda nad nekršćanima, te njihovo pokrštavanje ili izgon iz Španije. (prim. ur.)
[2] Kordiljeri (šp. planinski lanac), masivan planinski sistem u zapadnom dijelu Sjeverne i Južne Amerike. (prim. ur.)