Kultura

Raport objavljuje izbor iz Buybookovog izdanja 'Neurotična iz revolucionarnih razloga': 'Jedna se znoji premalo, druga previše...'

Raport.Ba
Facebook Neurotična 820x360px

U saradnji sa izdavačkom kućom "Buybook" Raport objavljuje dijelove najzanimljivijih izdanja sa njihovih polica. Ovog puta donosimo izbor iz djela „Neurotična iz revolucionarnih razloga“ Bjanke Alajbegović.

"Bjankine pjesme, kako sama kaže, 'odavno boli glava' zbog paradoksa života među drugima i sa drugima, u kojem je žena  beznadno, i duboko, i široko, i onda kad nije – sama." 

− Ferida Duraković

"Tužna je to poezija i umorna od svega, prkosna, ironična, anksiozna, na rubu odustajanja, ali nikad pomirena." 

− Marijana Radmilović

Aladinići, Saint Tropez

Adisi

jedna se znoji premalo, druga previše

jednoj povremeno padne šećer, drugoj pomalo mrak

dok nagomilavaju životne propuste, asane i sretne šanse

iz očiju bi im potekla i Bregava, ali i ne mora

jer haljine su kratke i brzo se suše

psići su zadovoljni i kamenje

suosjećajno krcka

 

drugarice,

ovdje srce postaje smokva

ljepljivo od južnonježnosti

kvasi kao maglica što

jedva da dirne i

bez uzdarja

ostane

 

uzvišeno 

kad sam jednom negdje pročitala da su gnostici vjerovali kako anđeli pitaju umiruće odakle dolaze, laknulo mi je, jer ja možda ne znam ko sam, ali znam da tamo odakle tragam za početkom konca, muškarci zlostavljaju žene, šamaraju ih, čupaju, siluju, u raznolikim razmacima, polagano, komadaju iznutra, iskupljuju njihovim tijelima svoje bjesove zbog nesretnog rata, nesretnog djetinjstva ili nesretne majke, ili svega toga zajedno, tuku ih na parkinzima, u haustorima, na plažama, ne balkonima, u spavaćim sobama, u kancelarijama, tuku svoju djecu koja su se rodila slučajno, ili namjerno, jer tako treba, djecu koje će izrasti u ličnosti koja će proširiti spektar nerazbirljivih poremećaja ličnosti,

oko mene odrasli ljudi, a sve češće djeca, zlostavljaju životinje tako maštovito i precizno osmišljeno, Torquemadinom dovitljivošću,[1] kasape ih, sjeckaju, vješaju, gnječe, ubadaju, mrcvare, s osmijehom, zadivljeni sobom, jer njihov je svijet, ovaj svijet što se pred njima raspada; ja dohodim ka smrti iz jednog svijeta u kojem su ljudi nesretni mučitelji i egzekutori jedni drugih, ne zbog gladi, niti zbog suše, već zato što je njihovo nesvjesno pretpotopno, neopozivo nasilno i perverzno,

oko mene žene zlostavljaju žene, one koje za njih čiste, one što im prodaju stvari, one kojima su zavidne, one koje od njih imaju više, i one koje od njih imaju manje, one što za njih šiju jeftine komade odjeće mokreći u pelene, ugnjetavaju svoje kćeri, zato što su, poput njih, žene, nemoćne da se odupru, jer se u njima ogledaju, poznajem ženu koja je stalno nasmijana i ne voli žalosne ljude (pitam se kako će umirati), poznajem i ženu koja mašta o tome da posjeduje ljude kao stvari (pitam se kako će umirati) 

pitam se kako ću umirati

***

ispred mog prozora je bor koji će sve nadživjeti

čini se kako ima nečeg kantovski uzvišenog u tome

već neko vrijeme je ono najnježnije u mom životu

ne govori ali tješi 

ne grli ali umiruje

to je nesalomljiva nježnost Kordiljera[2] kojom se 

može voljeti samo ono čemu ili kome se ne može više vratiti

nadrasta sve ono isuviše ljudsko, sve te mjehuriće 

u odnosu na njegove iglice koje će trajati 

samo zato još mogu disati

neutješnosti

nas dvoje više i ne moramo nikada razgovarati

mi smo jedno drugo poprimili i kakvi

smo to više niko neće moći vidjeti:

bestrasni i sagoreni zbog 

nevoljenosti na vrijeme

grljenje te djece unutra bilo je ipak

najuzaludnije

više im neće niko reći ja te razumijem i zaista

razumjeti

niti će im srca udarati prestravljena od

prepuštanja

ostat će sigurna u svojoj nesigurnosti

 

je li tako i najbolje reći će drugi

mi više nikada nećemo razgovarati

i zato,

sveta košuta nas neće ponovo roditi

makar za nju ubirao jabuke suvereno gazeći 

svaki april siguran u samoubojstvo makar 

za nju neprestano srljala u nepočinstva 

nespretno prosijavajući tresetišta

neće

ona mi šapuće:

ne postoje kružne putanje

u ljudskoj, božijoj, ni u četvrtoj dimenziji

ko je ikad povjerovao da bi moglo biti tako jednostavno

 

[1] Misli se na Tomása de Torquemadu (1420−1498), španskog teologa i inkvizitora, pod čijom je odgovornošću izvršen niz smrtnih presuda nad nekršćanima, te njihovo pokrštavanje ili izgon iz Španije. (prim. ur.)

[2] Kordiljeri (šp. planinski lanac), masivan planinski sistem u zapadnom dijelu Sjeverne i Južne Amerike. (prim. ur.)

"Buybook" 'Neurotična iz revolucionarnih razloga Dodajte Raport.ba među omiljene izvore na Googlu