Apelaciono odjeljenje Suda Bosne i Hercegovine uvažilo je žalbu Fikreta Hodžića, vlasnika firme FH Srebrena malina, koji je putem svojih advokata tražio od Suda Bosne i Hercegovine da mu vrati novac koji mu je Sud BiH privremeno blokirao 2020. godine, nakon što je otkrivena nezakonita nabavka neupotrebljivih 100 respiratora ACM812 A plaćenih iz budžeta Federacije BiH, objavio je jutros prvi Raport.
Radi se o 356.551 maraka uključujući i iznos od 87.000,00 KM. Ranije je potraživano više od 800.000 maraka.
Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja
Kako smo objavili, rješenjem vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, kao drugostepenog organa, koje je 13. jula otpremljeno strankama, a pravomoćno se vraća protivpravno ostvarena imovinska korist Hodžiću i njegovom pravnom licu F.H Srebrena malina“ d.o.o. Srebrenica.
Raport je u posjedu kompletnog sudskog rješenja:
Evo šta se navodi;
Usvaja zahtjev za povrat privremeno oduzetih novčanih sredstava pravnog lica F.H. Srebrena malina" d.o.o. Srebrenica (pravno lice) od 23.4.2025. godine, koji je preciziran podnescima od 29.8.2025. godine i 23.9.2025. godine, te se odobrava povrat privremeno oduzetih predmeta, i to:
Povrat novčanog iznosa pravnog lica od 356.551,74 KM koji predstavlja preostali iznos ukupno blokiranih sredstava pravnog lica u iznosu od 1.096.520,78 KM. Povrat novčanog iznosa pravnog lica od 1.065,25 EUR, koja novčana sredstva su privremeno oduzeta rješenjem Suda BiH, broj: S1 2 K 035494 20 Krn 2 od 8.5.2020. godine, sa računa pravnog lica F.H. Srebrena malina" d.o.o. Srebrenica i pohranjena na posebnom računu Privredne banke d.d. Sarajevo, kao i povrat novčanog iznosa pravnog lica od 87.000,00 KM privremeno oduzet po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo od 11.06.2020. godine, koji je u toku postupka naplate oduzete imovinsko pravne koristi kao njen dio uplaćen u budžet Federacije BiH.
Ovo je, međutim, rješenje sudija Apelacionog vijeća Suda BiH.
Dva puta je isto vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH, kao drugostepeni organ, koje nije ranije postupalo u ovom predmetu (nije učestvovalo u potvrđivanju prvostepene presude Fikretu Novaliću i Fahrudinu Solaku, niti je učestvovalo u procesnom oslobađanju Fikreta Hodžića i njegovog pravnog lica), ukidalo prvostepeno rješenje i vraćalo predmet prvosteprnom Sudu na ponovno odlučivanje iz istih razloga.
Evo šta se sada navodi:
Rješenjem Suda Bosne i Hercegovine (Sud BiH/sud), broj S1 2 K 039029 21 K od 16.2.2026. godine, djelimično je usvojen Zahtjev za povrat privremeno oduzetih predmeta i novčanih sredstava od 23.4.2025. godine, koji je preciziran podnescima od 29.8.2025. godine i 23.9.2025. godine podnesen od strane punomoćnika Fikreta Hodžića i pravnog lica „F.H. Srebrena malina“ d.o.o. Srebrenica, na način da je tačkom I pobijanog rješenja odobren povrat privremeno oduzetih predmeta specificiranih pomenutom tačkom, dok je tačkom II istog, zahtjev za povrat privremeno oduzetih novčanih sredstava pravnog lica „F.H. Srebrena malina“ d.o.o. Srebrenica, odbijen kao neosnovan.
Protiv navedenog rješenja zajedničku žalbu su izjavili punomoćnici Fikreta Hodžića i pravnog lica „F.H. Srebrena malina“ d.o.o. Srebrenica, advokati Mirna Avdibegović i Mirza Dževdetbegović, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Po stavu žalilaca, pobijano rješenje, kao i ranije ukinuta dva rješenja, obiluje nepravilnom primjenom materijalnog i procesnog prava, netačnim navodima, postupanju suprotnom Odluci o dopustivosti i meritumu Ustavnog Suda BiH broj AP-667/24 od 14.11.2024. godine, pravosnažnim odlukama Suda BiH, ukidajućem rješenju Suda BiH broj: S1 2 K 039029 25 Kž 6 od 19.8.2025. godine kojim kršenjem zakona je pričinjena nemjerljiva šteta podnosiocima zahtjeva.
Oduzete protivpravne imovinske koristi“
"Pored navedenog, žalioci ističu da sud pobijanim rješenjem čini nove i teže povrede kada svojom odlukom bez pravnog osnova i dalje ne vraća privremeno oduzete predmete-novac, miješa institute oduzimanja imovinske koristi od osuđenih lica sa oduzimanjem koristi od trećih lica, čime u konačnom imputira podnosiocima zahtjeva nepostojeće obaveze te prejudicira buduće odluke Suda BiH. S tim u vezi, a ukazujući na pojedine konstatacije pobijanog rješenja kojim se navodi da će sud „...u nastavku postupka izvršenja...“, te „...kako je to pravosnažnom prvostepenom presudom Suda BiH...“ žalioci, imajući u vidu okolnosti ovog predmeta, postavljaju pitanje šta bi to predstavljalo neku pravosnažnu i izvršnu odluku po kojoj postoji neka obaveza uplate „oduzete protivpravne imovinske koristi“ od strane podnosilaca zahtjeva. Prema navodima žalilaca koji postupak izvršenja bi se to mogao nastaviti (da li ranije obustavljeni zbog nepostojanja pravosnažne odluke) i koji bi sud prihvatio od Ustavnog suda BiH i Suda BiH ukinute presude kao osnov za izvršenje navodnih obaveza ili neko rješenje doneseno po osnovu takvih odluka. Naime, a prema stavu žalilaca, pravosnažna i izvršna odluka sasvim sigurno nije prvostepena presuda Suda BiH broj: S1 2 K 039029 21 K od 5.4.2023. godine jer takva presuda u odnosu na Fikreta Hodžića i pravno lice „F.H. Srebrena malina“ d.o.o. u osuđujućem dijelu, a sljedstveno tome dijelu oduzimanja imovinske koristi u odnosu na ova lica, više ne postoji, jer je ukinuta uvažavanjem žalbe odbrane podnosilaca zahtjeva, a po prethodnom uvažavanju apelacije ovih lica od strane Ustavnog suda BiH, anvodi se.
Zapravo, a prema stavu žalilaca, da takva obaveza i dalje postoji i da je moguće provesti izvršenje presude Suda BiH od 5.4.2023. godine na koju se poziva pobijano rješenje, onda je jasno da Sud ne bi obustavljao već pokrenuto izvršenje, a upravo je to učinio sud u izvršnom postupku rješenjem od 3.12.2024. godine gdje je konstatovano da se obustavlja izrvšni postupak i to po samom prijedlogu Krivičnog odjela Suda BiH.
"U prilog vlastite argumentacije, žalioci su dostavili pomenuto rješenje. Dakle, prema navodima žalilaca, odmah po donošenju Odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog Suda BiH broj AP-667/24 od 14.11.2024. godine, Sud BiH zahtijeva obustavu izvršnog postupka, jer presuda od 5.4.2023. godine nije pravosnažna i izvršna, dok sada Sud BiH nakon godinu dana govori da će nastaviti neki postupak izvšenja po ukinutoj presudi. Nadalje se u žalbi navodi kako sud u pobijanom rješenju u cijelosti zanemaruje da su svi predmeti, što podrazumijeva i novac, privremeno oduzeti, da je krivični postupak pravosnažno okončan, da u pravosnažnoj presudi ne postoji osnov za oduzimanje tih predmeta i da nikada o njima nije odlučeno usljed čega su isti(novac) nezakonito i bez pravnog osnova zadržani. Naime, prema stavu žalilaca, potpuno je neosnovano vezati zahtjev za povrat privremeno oduzetih predmeta (koji nisu trajno oduzeti bilo kojom odlukom) a što uključuje i novac, sa razmatranjima postojanja protivpravno stečene imovinske koristi. U daljem nastavku žalbe, žalioci zaključuju kako svako pozivanje suda na pomenutu presudu i u pogledu odluke o oduzimanju imovinske koristi u odnosu na podnosioce zahtjeva predstavlja postupanje suprotno kako Odluci Ustavnog suda BiH od 14.11.2024. godine, tako i prethodnim odlukama vijeća apelacionog odjeljenja Suda BiH u kojima je jasno naglašeno da se prvostepeni sud poziva na prvostpenu presudu od 5.4.2023. godine a koja „uzgred više ni materijalno ni formalno ne postoji“. Dakle, sud prilikom donošenja pobijanog rješenja, nakon dva ukidanja istog, ponovo donosi rješenje kojim postupa suprotno uputama vijeća Apelacionog odjeljenja i jasnom stavu da ne postoje odluke o oduzimanju imovinske koristi, navodi se.
U daljem obrazloženju žalbe, žalioci su se pozvali na hronologiju predmetnog krivičnog postupka, te su istakli kako su podnosioci zahtjeva za povrat privremeno oduzetih predmeta i novčanih sredstava od 23.4.2025. godine tražili povrat tačno specificiranih predmeta, a o čijem statusu nikada nije trajno odlučeno, a sasvim je jasno da nakon pravosnažnog okončanja krivičnog postupka ne postoji pravni osnov za njihovo privremeno zadržavanje ili oduzimanje, a o čemu je sud bio dužan voditi računa i po službenoj dužnosti, posebno kada su u pitanju novčani iznosi koji nisu zanemarivi. Nadalje se navodi da su prvostepenom presudom od 5.4.2023. godine Fikret Hodžić i pravno lice „F.H. Srebrena malina“ d.o.o. Srebrenica (u daljem tekstu: pravno lice) oslobođeni u odnosu na sva krivična djela (posebno po pravnim kvalifikacijama), koju činjenicu Sud BiH, prilikom donošenja pobijanog rješenja, uporno zanemaruje. S tim u vezi, žalioci u nastavku žalbe ističu da su Fikret Hodžić i pravno lice po istom činjeničnom opisu iz tačke 2. optužnice po kojem su oslobođeni, istovremeno istom presudom i osuđeni za krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZFBiH, a na osnovu odredbi članova 114., 115., 144. i 383. stav 4. KZFBiH od istih je tada oduzeta imovinska korist „pribavljena izvršenjem krivičnog djela u iznosu od 694.747,78 KM...od kojeg iznosa je dio u iznosu od 87.000,00 KM...privremeno oduzet po potvrdi...od 11.6.2020. godine...“
" Ono što je vrlo bitno za naglasiti, kako to navode žalioci, jeste činjenica da iz izreke ove, kasnije ukinute, presude od 5.4.2023. godine, preostali iznos sredstava koji su privremeno oduzeti sa računa pravnog lica rješenjem od 8.5.2020. godine, ni na koji način nije tretiran, niti je o tim sredstvima ikada odlučeno, uprkos okončanju postupka. Takođe, navedenom presudom a na osnovu člana 71. stav 1. tačka e) u vezi sa članom 78. stav 1. i 2. KZFBiH sud je optuženom Fikretu Hodžiću izrekao i mjeru sigurnosti oduzimanja predmeta, a radilo se o predmetima čiji povrat je tražen podnesenim zahtjevom, i koji predmeti su sada vraćeni pobijanim rješenjem, pa se postavlja pitanje kako se ti predmeti vraćaju, ali ne i novac. Nastavljajući iznositi hronologiju krivičnog predmeta, žalioci navode kako je prvostepena presuda bila predmet preispitivanja apelacionog vijeća koje je dana 2.11.2023. godine donijelo presudu kojom je žalba odbrane odbijena kao neosnovana, ali je odbijena i žalba tužioca na oslobađajući dio iste, usljed čega se da zaključiti da su podnosioci zahtjeva pravosnažno oslobođeni za sva krivična djela koja su im stavljena na teret i u pravnoj kvalifikaciji, istaknuto je.
Nadalje, žalbom se ističe da je sve navedeno bilo predmet preispitivanja po apelaciji podnosilaca zahtjeva od strane Ustavnog suda BiH koji je Odlukom od 14.11.2024. godine uvažio apelacije ovih lica, a koje su se isključivo ticale osuđujućeg dijela prvostepene presude, te je ukinuo presudu od 2.11.2023. godine s obzirom da je prema apelantima utvrđena povreda prava na odbranu iz člana 6. stav 3. tačke a) i b) EKLJP, pa je predmet vraćen na ponovno odlučivanje, nakon čega je vijeće Apelacionog odjeljenja donijelo odluku dana 9.12.2024. godine kojom je uvažilo žalbe optuženih i u tom dijelu ukinulo presudu Suda BiH od 5.4.2023. godine.
"Dakle, prema stavu žalilaca nesporno je ukinuta presuda u odnosu na podnosioce zahtjeva, a posljedično tome i odluka o oduzimanju imovinske koristi i izricanju mjera sigurnosti oduzimanja predmeta, a koje činjenice sud pobijanim rješenjem uporno zanemaruje imputirajući da se radi isključivo o stavu punomoćnika podnosilaca zahtjeva, uz činjenicu da se poziva se na ukinute dijelove presude. Žalbom se navodi da nakon donošenja presude suda BiH broj: S1 2 K 039029 25 Kžk od 7.3.2025. godine, ne postoji zakonski osnov za daljnje zadržavanje privremeno oduzetih predmeta čiji se povrat tražio zahtjevom od 23.4.2025. godine. Dakle, prema stavu žalilaca, nakon donošenja presude od 7.3.2025. godine, ne postoji zakonski osnov za daljnje zadržavanje privremeno oduzetih predmeta. Međutim, i pored te činjenice sud donosi rješenje od 14.7.2025. godine kojim zahtjev podnosilaca odbija kao neosnovan, na koje rješenje punomoćnici podnosilaca zahtjeva ulažu žalbu, koja biva uvažena a pobijano rješenje ukinuto i vraćeno na ponovno odlučivanje. Istovjetno se dešava i u odnosu na novo rješenje, koje takođe biva ukinuto i vraćeno na ponovno odlučivanje. Uprkos svemu i jasno datim uputama apelacionog vijeća u dva navrata, prvostepeni sud u ponovljenom postupku umjesto da ispravi na ukazane mu greške i da postupi po ukidnim rješenjima čini nove i još teže povrede u pobijanom rješenju, koje povrede žalioci navode u nastavku svoje žalbe, dodaje.
Činjenično stanje pogrešno utvrđeno
S tim u vezi žalioci ističu da je pobijano rješenje nezakonito, te u tom pogledu navode da je isto doneseno na osnovu odredbi člana 391. i 396. ZKPBiH, te odredbi članova 114. i 383. stav 4. KZFBiH, ali sud evidentno pogrešno primjenjuje odredbe članova 391. i 396. ZKPBiH u odnosu na privremeno odzeti novac, dok iste ispravno primjenjuje na povrat drugih privremeno oduzetih predmeta, što je vidljivo iz izreke pobijanog rješenja kojim je tačkom I odobren povrat privremeno oduzetih predmeta, a tačkom II odbijen zahtjev za povrat novčanih sredstava, što je potpuno pogrešno i žalioci su stava da je sud morao primjenom člana 74. ZKPBiH vratiti podnosiocima zahtjeva sve privremeno oduzete predmete, što podrazumjeva i novac. Naime, žalioci su stava da sud evidentno, iako su svi predmeti koji su od podnosilaca zahtjeva privremeno oduzeti po istom osnovu, pravi razliku između njih i to samo po osnovu činjenice da se radi o novcu koji ne želi vratiti vlasniku, nezakonito ih zadržavajući. Dakle, kako sud nije primijenio odredbu člana 74. ZKPBiH počinio je povredu odredbi ZKPBiH iz člana 297. stav 2. ZKPBiH što je bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. Pored navedenog, prema stavu odbrane, sud se u odnosu na tačku II izreke pobijanog rješanja pogrešno poziva na odredbu člana 396. ZKPBiH, koja odredba se mogla cijeniti samo na način da se utvrdi da ne postoji presuda ili rješenje kojim je oduzeta imovinska korist od podnosilaca zahtjeva, na šta je ukazivalo apelaciono vijeće u svoje dvije odluke, ali po kojim uputama prvostepeni sud uporno zanemaruje postupiti. Dakle, prema stavu žalilaca, presuda od 5.4.2023. godine je u dijelovima na koje se poziva pobijano rješenje ukinuta, te podnosioci zahtjeva nisu osuđeni pravosnažnom presudom. Navedeno je jasno ukazano i rješenjem apelacionog vijeća od 19.8.2025. godine koje je ukinulo prethodnu odluku po zahtjevu nakon čega je predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Nadalje, žalioci nalaze da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno kada je u pobijanom rješenju zaključeno da postoji odluka o oduzimanju protivpravne imovinske koristi od Hodžić Fikreta i pravnog lica „F.H. Srebrena malina“ d.o.o., sve u smislu člana 299. stav 1. ZKP-a BiH, a posebno što sud miješa postupak oduzimanja imovinske koristi koja je prenesena na treća lica, što podnosioci zahtjeva sasvim sigurno nisu bili, sa oduzimanjem imovinske koristi od optuženog, stoji u rješenje.
Pored navedenog žalioci ukazuju da sud u konkretnoj situaciji nije mogao primijeniti odredbe članova 114. i 383. stav 4. KZFBiH, a kojim postupanjem je počinio povredu krivičnog zakona u smislu člana 298. tačka d) ZKPBiH, odnosno isti je izašao i izvan postavljenog zahtjeva s obzirom da se upustio u de facto odlučivanje o postojanju imovinske koristi i utvrđivanju iste čime je počnio i povredu iz člana 297. stav 1. tačka j) ZKPBiH. Prema stavu žalilaca odredbama ZKP BiH su jasno uređena sva pitanja koja se odnose na utvrđivanje i oduzimanje nezakonito stečene imovinske koristi, te nije dozvoljeno tumačenje zakonskih odredbi šire, a posebno ne na štetu podnosilaca zahtjeva, a što prvostepeni sud čini. Konačno, žalbom je osporena i funkcionalna nadležnost sudije pojedinca za odlučivanje po predmetnom zahtjevu.
"U tom pravcu se ističe da je rješenje doneseno u predmetu koji se vodio pod brojem S1 2 K 039029 21 K uz naznaku da isto donosi sudija Goran Radević u predmetu protiv Fadila Novalića i dr, dok je zahtjev podnesen u predmetu Fikreta Hodžića i dr. Dakle, radi se o dva odvojena predmeta jer je donošenjem odluke Ustavnog suda BiH u odnosu na podnosioce zahtjeva presuda od 2.11.2023. godine ukinuta i time formalno razdvojen krivični postupak, da bi nakon toga apelaciono vijeće donijelo i konačnu presudu kojom je optužba u odnosu na Fikreta Hodžića i pravno lice optužba odbijena, shodno čemu sudija pojedinac u prvom stepenu nije bio funkcionalno nadležan da odlučuje o zahtjevu, odnosno donošenje odluke je bilo u isključivoj nadležnosti apelacionog vijeća koje je i donijelo pravosnažnu odluku. Shodno navedenom, prema stavu žalilaca, sud je prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 297. stav 1. tačka a) ZKPBiH. Na kraju se predlaže da se žalba punomoćnika Fikreta Hodžića i pravnog lica „F.H. Srebrena malina“ d.o.o. uvaži, pobijano rješenje preinači na način da se izvrši povrat predmeta čiji povrat se zahtjevao, odnosno da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje, kao i da se ponovo odlučivanje izvrši od strane funkcionalno nadležnog i nepristrasnog sudije.
U obrazloženje se navodi da je tužilac dana 27.02.2026. godine dostavio odgovor na žalbu u kojem je naveo kako u cijelosti ostaje pri svojim ranijim izjašnjenjima datim na ranije postavljene zahtjeve podnosilaca.
"Nakon što je ispitalo pobijano rješenje u granicama žalbenih prigovora, vijeće Apelacionog odjeljenja nalazi da se žalbom punomoćnika Fikreta Hodžića i pravnog lica „F.H. Srebrena malina“ d.o.o. Srebrenica prvostepeno rješenje osnovano pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz člana 299. stav 1. ZKPBiH, koja povreda je između ostalog, posljedica propusta analize i primjene relevantnih normi koje regulišu pitanja inicirana Zahtjevom kako je to bilo ukazano u rješenjima apelacionog vijeća od 19.8.2025. godine i 12.12.2025. godine, a iz razloga koji slijede:Prije svega, ovo vijeće nalazi da se žalbom osnovano ukazuje da pobijano rješenje nije doneseno u skladu s uputama apelacionog vijeća iz prethodnih ukidajućih rješenja. Naime, apelaciono vijeće je u dva navrata odlučujući po žalbama podnosilaca zahtjeva na rješenja donesena od strane prvostepenog suda, jasno i precizno naložilo koje je procesne radnje prvostepeni sud dužan preduzeti, kao i na koje odlučne činjenice, a posebno relevantne odredbe koje regulišu rješavanje pitanja predmetnog zahtjeva, je potrebno obratiti posebnu pažnju u ponovnom postupku, navodi se.
Sud faktički zanemario obavezu postupanja
Međutim, u ponovljenom postupku nakon kojeg je i doneseno pobijano rješenje, izuzev u odnosu na tačku I istog kojom je Zahtjev za povrat privremeno oduzetih predmeta od 23.4.2025. godine, preciziran podnescima od 29.8.2025. godine i 23.9.2025. godine usvojen kao osnovan, prvostepeni sud nije postupio po obavezujućim uputama apelacionog vijeća, budući da nije otklonio nedostatke na koje mu je izričito ukazano, niti je postupak dopunio u skladu s datim pravnim shvatanjima. Umjesto toga, prvostepeni sud je u odnosu na dio zahtjeva koji se ticao povrata privremeno oduzetih novčanih sredstava (tačka II izreke rješenja) donio pobijano rješenje uz iste ili suštinski neizmijenjene razloge, čime je faktički zanemario obavezu postupanja po ukidajućem rješenju apelacionog vijeća.
"Takvim postupanjem povrijeđeno je načelo zakonitosti, kao i obaveza prvostepenog suda da u ponovnom postupku bude vezan pravnim shvatanjem i uputama apelacionog vijeća. Zbog navedenog, pobijano rješenje je zahvaćeno navedenim povredama, te se ne može smatrati zakonitim, zbog čega je neophodno isto preinačiti, u dijelu odluke kojom je zahtjev za povrat privremeno oduzetih novčanih sredstava pravnog lica „F.H. Srebrena malina“ d.o.o. odbijen kao neosnovan, uzimajući u obzir da dio odluke (tačka I) nije ni bio predmet osporavanja žalilaca, te je kao takav i postao pravosnažan danom donošenja. Dakle, ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, ovo vijeće nalazi da je žalba podnosilaca zahtjeva osnovana. Naime, prvostepeni sud je odbijajući zahtjev za povrat privremeno blokiranih novčanih sredstava svoju odluku zasnovao na stanovištu da predmetna sredstva predstavljaju imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela, odnosno korist čije sticanje je podnosiocima zahtjeva omogućeno radnjama saoptuženih koji su pravosnažno oglašeni krivim, slijedom čega niko ne može zadržati takvu korist, pa ni lice kome je ista omogućena, odnosno na koje je ona prenesena. Pri tome se prvostepeni sud pozvao na opšte načelo oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, zaključujući da bi vraćanje predmetnih sredstava podnosiocu zahtjeva bilo protivno svrsi instituta oduzimanja imovinske koristi.
Ovakav zaključak prvostepenog suda, prema ocjeni ovog vijeća, nije pravilan.
"Prije svega, ovo vijeće ne dovodi u pitanje ispravnost pravnog stava prvostepenog suda prema kojem niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela, niti lice na koje je takva korist prenesena. Navedeno načelo predstavlja jedno od temeljnih načela krivičnog prava i institut oduzimanja imovinske koristi upravo počiva na tom principu. Međutim, odlučujući o predmetnom zahtjevu, prvostepeni sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir specifičnu procesnu situaciju u kojoj se predmet nalazi, usljed čega je navedeno materijalnopravno načelo pogrešno primijenio. Naime, iz stanja spisa nesporno proizlazi da je povodom apelacije podnosilaca zahtjeva, Odlukom Ustavnog suda BiH, broj: AP-667/24 od 14.11.2024. godine utvrđena povreda prava na pravično suđenje, te je ukinuta presuda apelacionog vijeća Suda BiH broj: S1 2 K 039029 23 Kž 3 od 2.11.2023. godine u odnosu na Fikreta Hodžića i pravno lice “F.H. Srebrena malina” d.o.o., a samim tim ukinut i dio prvostepene presude kojim su podnosioci zahtjeva bili obavezani da vrate imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom, da bi u konačnom nakon ponovno provedenog postupka optužba u odnosu na iste odbijena. Time je prestao postojati pravni osnov na kojem se zasnivala obaveza podnosilaca zahtjeva u pogledu vraćanja navedene koristi, a ujedno nije donesena druga izvršna odluka kojom bi bilo odlučeno o oduzimanju predmetnih novčanih sredstava, navode.
Drugim riječima, bez obzira na činjenicu da je u pobijanom rješenju prvostepeni sud iscrpno obrazložio razloge zbog kojih smatra da predmetna novčana sredstva predstavljaju imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela, odnosno korist omogućenu podnosiocima zahtjeva, takvo pravno shvatanje samo po sebi ne može predstavljati dovoljan osnov za trajno zadržavanje predmetnih sredstava. Oduzimanje imovinske koristi ne može biti posljedica isključivo ocjene suda da određena sredstva predstavljaju imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom, nego mora biti zasnovano na odgovarajućoj sudskoj odluci donesenoj u zakonom propisanom postupku.
"Stoga se ne može prihvatiti rezonovanje prvostepenog suda da je moguće održavati na snazi privremenu mjeru blokade sredstava isključivo zbog toga što smatra da postoje materijalnopravni razlozi za njihovo oduzimanje, ukoliko o tom oduzimanju nije odlučeno izvršnom sudskom odlukom. Prihvatanje takvog stanovišta značilo bi da privremena mjera faktički prerasta u trajno oduzimanje imovine, iako odluka kojom se takva posljedica izriče nije donesena, odnosno više ne proizvodi pravno dejstvo. Po ocjeni ovog vijeća, upravo je procesni aspekt predmetne stvari odlučujući za pravilno rješavanje ovog pitanja. Naime, kako je ukinut i dio presude kojim su podnosioci zahtjeva bili obavezani vratiti imovinsku korist, a o tom pitanju nije ponovo odlučeno na način propisan zakonom, trenutno ne postoji izvršna sudska odluka koja bi predstavljala pravni osnov za dalje zadržavanje privremeno blokiranih novčanih sredstava. U takvim okolnostima, pozivanje isključivo na opšte načelo da niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela nije dovoljno da nadomjesti nepostojanje procesnog osnova za oduzimanje tih sredstava.
Dakle, ovo vijeće nalazi da je prvostepeni sud izgubio iz vida činjenicu da svako ograničenje prava vlasništva, pa tako i zadržavanje novčanih sredstava koja su bila predmet privremene mjere osiguranja, mora imati jasan i nedvosmislen zakonski, odnosno procesni osnov. Takav osnov ne može predstavljati samo uvjerenje suda da određena sredstva predstavljaju imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela, nego isključivo odgovarajuća sudska odluka donesena u postupku i na način propisan zakonom.
Prestaje i pravni osnov za dalje trajanje mjere
"Naime, institut privremenog osiguranja imovinske koristi po svojoj prirodi predstavlja procesnu mjeru čije trajanje i dejstvo zavise od postojanja zakonom propisanih pretpostavki i konačne odluke suda o imovinskoj koristi. Kada takva odluka izostane ili prestane proizvoditi pravno dejstvo, prestaje i pravni osnov za dalje trajanje mjere kojom je raspolaganje imovinom ograničeno. Suprotno shvatanje značilo bi da privremena mjera osiguranja, bez postojanja odgovarajuće izvršne sudske odluke, prerasta u trajno oduzimanje imovine, što nije svrha niti smisao zakonskog uređenja ovog instituta. Ovo vijeće posebno ukazuje da se pravne posljedice koje zakon veže za oduzimanje imovinske koristi ne mogu zasnivati na pretpostavci da bi određena odluka bila donesena ili da je takvu odluku sud propustio donijeti. Naprotiv, sud odlučuje isključivo na osnovu postojećih i pravno egzistentnih odluka. U konkretnom slučaju nesporno je da je dio presude kojim su podnosioci zahtjeva bili obavezani vratiti imovinsku korist ukinut, dok nova odluka o tom pitanju nije donesena. Time je prestao postojati pravni osnov za zadržavanje predmetnih novčanih sredstava, pa se taj nedostatak ne može nadomjestiti pozivanjem na opšte načelo da niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela, istaknuto je.
Pri tome, ovo vijeće smatra potrebnim naglasiti da se ovom odlukom ne prejudicira pitanje da li predmetna sredstva predstavljaju imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela, niti se dovodi u pitanje mogućnost njihovog oduzimanja ukoliko za to budu ispunjene zakonske pretpostavke. Naprotiv, ukoliko prvostepeni sud i dalje ostaje pri stanovištu detaljno obrazloženom u pobijanom rješenju, prema kojem predmetna sredstva predstavljaju imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela koja ne može ostati kod podnosioca zahtjeva, ništa ga ne sprečava da, u skladu sa zakonom, ponovo pokrene odgovarajući izvršni postupak ili preduzme druge procesne radnje radi ostvarivanja zahtjeva za oduzimanje imovinske koristi. Međutim, sve dok takav postupak ne rezultira izvršnom sudskom odlukom koja predstavlja valjan pravni osnov za oduzimanje predmetnih sredstava, ista se ne mogu zadržavati samo na osnovu materijalnopravnog uvjerenja da predstavljaju imovinsku korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela. Slijedom svega navedenog, ovo vijeće nalazi da je prvostepeni sud pogrešno primijenio relevantne odredbe procesnog i materijalnog prava kada je odbio zahtjev podnosioca za povrat privremeno blokiranih novčanih sredstava, zbog čega je žalbu primjenom odredbe člana 321. stav 3. ZKP BiH, valjalo uvažiti, pobijano rješenje preinačiti, te na osnovu člana 74. ZKPBiH odlučiti kao u izreci ovog rješenja