Nekadašnji građevinski gigant svjetske reputacije i sjaja Hidrogradnja d.d. Sarajevo, koja je od 2016. godine u stečaju, ponovo je na prodaju.
Početna cijena je 88 miliona KM.
Ekipa Raporta bila je u posjeti ovoj kompaniji sa sjedištem na Ilidži.
Stečajni upravnik Zijad Fazlagić za Raport kaže da je predviđeno da javno nadmetanje bude održano 10. aprila u sjedištu kompanije.
U razgovoru sa Fazlagićem, koji je na toj poziciji od 2016. godine, saznajemo da uprkos tome što je godinama u stečaju, Hidrogradnja posluje s godišnjim prihodom između deset i 12 miliona KM, a u prošloj godini su zabilježili i pozitivno poslovanje.
„Pozitivno smo poslovali u prošloj godini, imamo 1,2 miliona KM dobiti, ali moramo vršiti pokriće ranijih gubitaka, prije mog dolaska, jer pokriće gubitaka ide na teret pozitivnog poslovanja", kaže Fazlagić za Raport.
Sjaj referentne liste povećava i cijenu kompanije
Dok razgovaramo s Fazlagićem, ispred nas na stolu je referentna lista ove kompanije koja je u proteklih više od sedam decenija otkako je osnovana davne 1947. godine uspješno izgradila čak 27 hidroelektrana u BiH i u svijetu.
Svoj put uspjeha je Hidrogradnja ovjekovječila i na projektima cestogradnje, cestovnih mostova i tunela, željeznice, željezničkih mostova, brojnih objekata različite namjene...
Iako su o Hidrogradnji, njenom uspjehu i nažalost padu do kojeg su doveli nemar i loše upravljanje i bivših vlasti u FBiH ispisane desetine stranica novinarskih tekstova, neizbježno je ponovo postaviti pitanje, "je li kompanija s ovako respektabilnim rezultatima i nekadašnjim ugledom, morala otići u stečaj“.
Stečajni upravnik Zijad Fazlagić kaže kako je on u Hidrogradnju došao kada je u toj kompaniji stanje već bilo alarmantno.
"O tome šta je bilo prije ja ne mogu govoriti. Kada sam došao ovdje, bilo je beznađe.
Ljudi nisu ništa radili, kamenolom Hadžići bio je u stanju kao da je na njega pala atomska bomba, kamenolom Kakanj također.
Moj zadatak po Zakonu o stečajnom postupku je bio da kažem šta dalje. I ja sam na iznenađenje mnogih rekao 'idemo u nastavak poslovanja'.
U to vrijeme, kompanija nije imala nijednu marku i bilo je prijavljenih dugova oko 240 miliona KM.
Računi su bili blokirani, četiri godine prije otvaranja stečajnog postupka se nije radio nikakav remont i u jednom takvom stanju, ja sam napravio plan i izvijestio sud da se proizvodnja može nastaviti, što su oni i odobrili", priča Fazlagić za Raport.
Radnici morali biti otpušteni
U vrijeme dolaska Fazlagića za stečajnog upravnika u Hidrogradnji je bilo oko 550 radnika.
Shodno zakonu, svi su morali biti otpušteni, a onda je na određeno vrijeme izvršen prijem oko 120 radnika.
Taj broj danas varira, u zavisnosti od potrebe iznosi i do 150 radnika.
Proteklih godina, uprkos tome što je u stečaju i što je kompanija limitirana u brojnim pogodnostima koje imaju druge firme, u Hidrogradnju je uloženo nekoliko miliona maraka.
"Zavrnuli smo rukave i počeli s 'oživljavanjem' firme koja je bila zamrla. Uradili smo brojne remonte u proizvodnji i uprkos tome što kao firma u stečaju nemamo pravo ni učešća na tenderima, niti na kredite, obnovili smo hotel na Čavljaku, uložili oko 500 000 KM da u Hadžiće vratimo proizvodnju, isplaćivali plaće i sve to iz tekućeg poslovanja.
Aktivnostima na ročištima za pobijanje duga koji sam zatekao, uspio sam sa saradnicima pobiti oko 100 miliona KM duga i od prvobitnih 240 miliona KM ostao je dug od oko 120 miliona KM.
Nakon toga, Hidrogradnja nema nijedne tužbe. Od tada svaki mjesec je redovna plaća, svaki mjesec su plaćeni doprinosi i nema neplaćenih faktura", ističe Fazlagić.
Šta danas radi Hidrogradnja
Iako je imovina Hidrogradnje pod hipotekom, danas u okviru kompanije rade četiri profitna centra.
"To su kamenolom Kakanj koji snabdijeva sirovinom cementaru Kakanj i za tu eksploataciju godišnje inkasiramo oko četiri miliona KM. Taj ugovor je na snazi još pet godina.
Zatim, kamenolom Hadžići koji godišnje inkasira između dva i po i tri miliona KM i taj kamenolom u značajnom procentu s oko 30 posto sve betonare u Kantonu Sarajevo.
Proizvodimo beton i betonske proizvode. To također plasiramo na tržište i to nam donosi prihod oko dva miliona KM.
U Sigmi se radi proizvodnja betona i betonske galanterije. Ova separacija je nekada mljela na dan deset kubika, a remontom i modernizacijom, sada ona melje 100 kubika na dan.
Moralo se upustiti u jednu totalnu inovaciju, jer nije se moglo opstati s tadašnjim troškovima koliko ih je bilo.
Organizacionu jedinicu Briješće, gdje se godinama poslovalo s gubitkom, izdali smo u najam i obavezali zakupca da primi naše radnike koji su bili obrazovani za pregled auta", pojašnjava Fazlagić.
U vlasništvu Hidrogradnje, koja je na prodaji, jesu i vrijedna zemljišta i nekretnine. Do sada je prodaja ove kompanije oglašavana čak 18 puta.
Fazlagić kaže da je bilo zainteresiranih, ali da do prodaje nije došlo iz više razloga.
Uspjeh na tom polju, ocjenjuje on, omela je i pandemija koronavirusa, tokom 2020. i 2021. godine, te rat u Ukrajini, kriza na Bliskom istoku, ali i neki pokušaji da se obori cijena ove kompanije.
"Nećemo spustiti cijenu, jer ja hoću da se iz te prodaje svi namire. I da platimo doprinose da ljudi mogu otići u penziju i hoću da ono što smo obećali povjeriocima, dobavljačima, hoću da im se isplati onako kako smo na Skupštini donijeli odluku.
Naravno, teško je u BiH za bilo šta uzeti tih 88 miliona KM. Ako se to desi, bit će to prvi put u BiH da se iz prodaje namire svi.
Do sada je bilo najmanje 50 zainteresiranih. Ima jedan broj i onih koji su kupili tendersku dokumentaciju, ali nismo došli do pravog kupca", ocjenjuje Fazlagić.
Aktuelni problem kod sadašnje prodaje Hidrogradnje mogao bi biti otpis kamata na poreski dug.
Vlada Federacije BiH je 2023. i 2024. obnovila taj otpis dugova, a za ovu godinu još se čeka takva odluka.
Čeka se važna odluka Vlade FBiH
Fazlagić se nada da će se to uskoro i desiti, jer da bi radnici namirili u stopostotnom iznosu svoja potraživanja kamate moraju bite otpisane.
"Cijena od 88 miliona KM se sastoji od poreske glavnice koja je 42 miliona KM, 30 miliona KM su kamate, radnička potraživanja su oko 30 miliona.
Ako se ne otpiše ovih 30 miliona KM kamata, to bi išlo na uštrb radnika, odnosno njihovih potraživanja, jer zna se da se prvo namiruje države",ističe Fazlagić.
Stečajni upravnik Hidrogradnje ističe da je ogromna razlika u tome da li se prodaje firma u cijelosti ili se vrši pojedinačna prodaja njene imovine.
"Uvjetima prodaje smo propisali da kupac mora nastaviti pet godina s radom i zadržati broj zaposlenih kakav je sad", kaže Fazlagić.
Osim materijalnih stvari, u Hidrogradnji računaju da njen prodajni rejting povećava i to što se kompanija održava "živom" iako je u stečaju.
Zato, kaže Fazlagić, svim naporima nastoje održati „u životu“ i ugovore koje je Hidrogradnja potpisala prije građanskog rata u Libiji 2011. godine.
U toj zemlji uništena je značajna imovina Hidrogradnje, ali je Fazlagić sa saradnicima pokrenuo potraživanja naplate duga od oko 34 miliona eura.
Uprkos brojnim opasnostima koje još zbog povremenih nemira vladaju u toj zemlji, oni redovno odlaze na ročišta u Libiju i čekaju ishod tog postupka.
Ugovori u Libiji i u Iraku
"U Libiji smo imali četiri kampa u koje je moglo stati 1. 000 radnika. Svi su porušeni. Hidrogradnja je za poslove u Libiji primila avans.
Taj avans je morao imati garanciju. Svake godine, još od 2017., ja godišnje potpišem oko 50.000 eura za produženje te garancije, jer ako se ona ukine, ugovora više nema. A, produžavam ih zato što će potencijalni kupac htjeti nastaviti te poslove.
Imamo takva tri ugovora u Libiji, koja nisu raskinuta, niti se nastavljaju. U Sirtu i Misrati od građevinskih objekata ostali su zidovi, sva oprema je uništena ili opljačkana.
U Libiji Hidrogradnja uživa ogroman ugled i imao sam tamo više sastanaka sa zvaničnicima na najvišem nivou, što je također garancija potencijalnom kupcu da bi u toj zemlji mogao nastaviti poslove.
Naredno ročište za naša potraživanja u Libiji imamo 18. februara", kaže Fazlagić.
U Iraku je, gdje je Hidrogradnja imala značajne ugovore, kaže Fazlagić situacija malo drugačija.
"Tamo smo prije 30 godina imali ugovor vrijedan 1,5 milijardi dolara na hidroelektrani Bekhme. Kad bi ga sad valorizirali, vrijednost bi bila oko 15 milijardi dolara. Tamo je Hidrogradnja zapošljavala sedam i po hiljada radnika.
Završeno je pola posla, na hidroelektrani Bekhme koja je kapaciteta skoro kao dva Đerdapa. Njen godišnji prihod kad bi se pustila u rad bio bi miijardu dolara.
Prema stečajnom planu, kad potencijalni kupac kupi Hidrogradnju on preuzima prava iz Iraka.
Hidrogradnja je tamo radila četiri hidroelektrane. U slučaju da budu radili remont tih elektrana, Hidrogradnja bi bila prva na listi i potencijalni kupac je toga svjestan.
Zato su i ti ugovori i dugovanja, a i reference Hidrogradnje veoma važni, naglašava Fazlagić.
Kad tajkuni kupuju sve im je skupo
Iako je veliki broj radnika Hidrogradnje, koji je nakon stečaja ostao bez posla i godinama pokušava doći do svojih potraživanja, posljednjih godina upućivao niz kritika na račun stečajnog upravnika Zijada Fazlagića, činjenica je da su za propast ove kompanije prvenstveno odgovorni raniji menadžmenti i bivši sazivi Vlade FBiH koja kao većinski vlasnik, ni u ovom, kao ni u brojnim drugim slučajevima nije vodila računa o svojoj i našoj imovini i kapacitetima, a čija su najveća žrtva u konačnici radnici.
Činjenica je također da Hidrogradnja, iako u stečaju, danas ipak posluje i da se "spašava što se spasiti može“.
Jer, da je 2016. godine, otkako je pokrenut stečaj obustavljen rad i kamenoloma i drugih privrednih jedinica ove kompanije, oni bi danas sigurno bili „mrtvi“ i neupotrebljivi .
Jasno je ni da se u situaciji kada država želi kupiti samo jednu zgradu u Banjoj Luci za oko 100 miliona KM za potrebe Uprave za indirektno oporezivanje BiH i to od jednog tajkuna bliskog Miloradu Dodiku, cijena od oko 88 miliona KM za Hidrogradnju, čije je samo ime ostavilo neizbrisiv trag na polju građevine, može se smatrati mizernom.
No, i to je rezultat odnosa vlasti i države prema nekadašnjim državnim firmama i njihovoj imovinu koju je upravo vlast obezvrijedila i uništila, a sve kako bi je njeni tajkuni mogli kupiti za što manji iznos, a kada ti tajkuni prodaju državi, onda su cijene basnoslovne.
Zato je takvima i 88 miliona KM puno i ne javljaju se s ozbiljnim ponudama za kupovinu Hidrogradnje.