Dok u svijetu raste ruska prijetnja, Pariz i Berlin polako klize u žestoko industrijsko rivalstvo koje ozbiljno sabotira zajedničke obrambene kapacitete Evrope.
Prema najnovijoj analizi koju prenosi Foreign Policy, susret čelnika NATO-a u Ankari pokazao je rijetko jedinstvo u pogledu usklađivanja sa stavovima SAD-a. Međutim, ta nova razina političke sloge nipošto ne znači da su evropske zemlje spremne složno i odlučno raditi na izgradnji jedinstvene i snažne europske obrane.
Iako se transatlantski orijentirane evropske države suočavaju s postepenim povlačenjem Sjedinjenih Država, one se i dalje uvelike oslanjaju na američke proizvođače opreme – potrošivši 2024. godine čak 68 milijardi dolara na obrambene resurse iz SAD-a, u poređenju s prosjekom od 11 milijardi godišnje između 2017. i 2021. godine.
Raspad povjerljivog partnerstva
Glavni problem leži u dubokom raskolu između dviju najvećih ekonomija kontinenta. Povjerenje između Njemačke i Francuske, koje bi trebalo predstavljati srce svake europske obrambene strukture, počinje se nepovratno raspadati.
Historijske integracije započete 1952. godine imale su jasan cilj – stavljanje nacionalnih industrija pod nadnacionalnu kontrolu kako bi se ratovi učinili nemogućim. Danas, suočene s krizama, velesile se vraćaju nacionalnom protekcionizmu.
Simptomatičan primjer je spektakularan kolaps projekta Future Combat Air System (FCAS), europskog megaprojekta razvoja borbenog zrakoplova šeste generacije vrijednog više od 100 milijardi eura. Projekt je propao jer vodeći izvođači nisu mogli sarađivati. Francuska kompanija Dassault inzistirala je na monopolu i potpunoj dominaciji, jedva dozvoljavajući njemačkom partneru Airbus Defenceu pristup projektnim dokumentima i patentima.
Kada je njemački kancelar Friedrich Merz sredinom godine izgubio strpljenje, projekt je službeno obustavljen, dok španski partneri o tome praktično nisu bili ni obaviješteni.
Osvetoljubivi potezi i novi projekti
Umjesto usklađivanja, Njemačka sada povlači poteze koji se mogu tumačiti kao oblik osvete. Umjesto stvaranja istinskog europskog konzorcija, pokrenut je novi program borbenog zrakoplova Team Gen 6, u kojem glavnu riječ vodi njemački Airbus uz domaće partnere, potpuno isključujući Francuze.
Slična sudbina zadesila je i zajednički projekt tenkova KNDS, gdje je Njemačka nezadovoljna aranžmanom počela razvijati vlastiti tenk kroz novi konzorcij bez francuskih kompanija. Pariz i Berlin razdvojili su se i na polju pomorskih patrolnih zrakoplova, dok je u golemoj svemirskoj inicijativi za hiljadu izviđačkih satelita Njemačka u potpunosti isključila prvobitno planiranog francuskog partnera.
Prilika za nordijske zemlje
Dok se tradicionalni pokretači europskih integracija međusobno sukobljavaju i vode industrijski rat, manjim državama preostaje da preuzmu inicijativu.
U situaciji kada Francuska i Njemačka grade obrambene kapacitete isključivo na nacionalnoj osnovi, prostor za djelovanje otvara se nordijskim zemljama. U središtu geopolitičkih previranja, države poput Švedske, Finske, Danske, zajedno s Poljskom, baltičkim zemljama i Norveškom, prepoznaju hitnost zajedničkih projekata i sve glasnije preuzimaju lidersku ulogu u Bruxellesu.