Evropa je navikla na preokrete u posljednjem trenutku na samitima, ali ovaj je podigao ljestvicu.
Nakon maratonskog samita, lideri su se usaglasili o planu osiguranja finansiranja za Ukrajinu zasnovanom na zajedničkom dugu EU, iako su tri zemlje odbile da se pridruže. To nije bio plan za koji se većina zemalja EU zalagala, a koji je predviđao korištenje zamrznute ruske imovine za pomoć ratnim naporima Kijeva.
Evo ko je pobijedio, a ko izgubio na ovom ključnom samitu za Evropu.
Pobjednici
Bart De Wever
Belgijski premijer održao je lekciju iz stoičkog otpora korištenju ruske imovine, plana kojem se protivio od samog početka. Većinu vremena bio je usamljen u protivljenju tom planu, sve dok Italija i još nekoliko njih nisu izrazili sumnje kasno tokom dana.
Njegova ključna taktika? Nakon sedmica otpora korištenju zamrznute imovine, za koju je rekao da bi njegovu zemlju masovno izložila potencijalnoj ruskoj odmazdi, De Weverov tim se pojavio spreman na cjelodnevne pregovore sa zvaničnicima Evropske komisije, samo da bi iznio zahtjev tražeći "neograničenu" podršku drugih zemalja EU.
To se pokazalo prevelikim zalogajem i učinilo je Plan B — zajedničko zaduživanje — jedinom opcijom (onom koju su rijetki željeli, ali s kojom je većina mogla živjeti).
Giorgia Meloni
Pravi "tvorac kraljeva" ovog samita, italijanska premijerka diktirala je tempo trgovinskog sporazuma EU-Mercosur i savršeno tempirala svoju intervenciju o finansiranju Ukrajine.
Nakon sedmica boravka u sjeni — dok je Belgija vodila bitku protiv korištenja zamrznute ruske imovine — Meloni je pustila druge da iscrpe svoje opcije prije nego što je uskočila s blagim poticajem kasno u noć, nakon što je plan o kreditima za reparaciju već bio mrtav.
Diplomate EU rekle su za POLITICO da Meloni nije čak ni uzela riječ tokom prvog dijela samita, ali je ona zaključila dogovor.
António Costa
Ako je postizanje dogovora bilo teško, postići ga u jednom danu graničilo je s nezamislivim.
Ipak, to je oduvijek bio Costin cilj: svesti samite EU na samo jedan dan. Dok je većina lidera već pretpostavljala da će biti drugog dana — ili da će se čak ući u vikend — Costa je to završio.
Nikada se nije u potpunosti obavezao ni na jednu opciju (za razliku od svoje koleginice u Berlaymontu), lebdeći iznad sukoba, i ipak je postigao dogovor.
Svi uključeni u rat
Koliko god čudno zvučalo — budući da rat, a posebno ovaj, ne proizvodi stvarne pobjednike — svaki glavni akter uključen u rat u Ukrajini otišao je s nečim.
Volodimir Zelenski dobio je novac koji mu je trebao, što je i bilo najvažnije. Evropa je ispunila obećanje da će podržati Ukrajinu. Zamrznuta imovina Vladimira Putina neće biti korištena protiv njega. A Donald Trump i dalje ima opciju da tu imovinu koristi kao polugu u budućem mirovnom sporazumu, piše Politico.
Gubitnici
Friedrich Merz
Teško je sjetiti se neuspješnijeg samita EU za jednog njemačkog kancelara.
U roku od nekoliko sati, Merz je pretrpio dva velika poraza: odgađanje sporazuma s Mercosurom i, što je još odlučujuće, potapanje plana o zamrznutoj imovini koji je agresivno gurao.
Sedmicama su Njemačka i njeni nordijski saveznici insistirali na tome da je zamrznuta imovina "jedina opcija u igri", tvrdeći da je zajednički dug nemoguć zbog potrebe za jednoglasnošću i mađarskog veta.
Ishod je pokazao suprotno: zajednički dug i tri zemlje koje su izuzele sebe iz toga. Podsjetnik da u Briselu "nemoguće" često samo znači da još nema političke volje.
Merz je rizikovao svoj ugled, putujući u Brisel kako bi pomogao Ursuli von der Leyen da lobira kod De Wevera, kao i pišući nekoliko kolumni o tome koliko bi bilo dobro koristiti zamrznutu imovinu. Činjenica da krediti za reparaciju nisu formalno isključeni — tehnički rad će se nastaviti — slaba je utjeha.
Ursula von der Leyen
Predsjednica Komisije pala je zajedno s Merzom u naporu da zadrži zajedničko zaduživanje van stola, iako je njen vlastiti tim pripremio alternativne opcije.
Na kraju je otvorila vrata zajedničkom dugu u govoru u Strasbourgu u srijedu — ali bilo je prekasno da preuzme zasluge za dogovor koji je na kraju postignut. Do tada se momentum već promijenio, a drugi su upravljali ishodom.
Mette Frederiksen (i nordijske zemlje)
Danska premijerka uglavnom se držala podalje od onoga što je predstavljeno kao borba predvođena Njemačkom, ali Frederiksen, čija zemlja predsjedava Vijećem EU — i širi nordijski blok — tiho su podržavali narativ o "jedinoj opciji u igri".
Ono što je ponovo isplivalo na površinu bila je poznata linija razdvajanja: štedljivi naspram zajedničkog duga, ovaj put prelomljena kroz spor oko toga kako koristiti zamrznutu rusku imovinu.
Na kraju je jedan tabor jasno prevagnuo. Lideri su se složili da krenu prema zajedničkom zaduživanju kako bi pokrili finansijske potrebe Ukrajine za naredne dvije godine, stavljajući po strani alternativne šeme koje su sedmicama dominirale debatom.
Mađarska, Slovačka i Češka
Ovaj trio osigurao je kratkoročnu — i uglavnom finansijsku — pobjedu izbjegavanjem direktnih obaveza slanja novca Ukrajini.
Ali pobjeda bi se mogla pokazati skupom. Novac će teći bez obzira na sve — a ovakav potez gura ih bliže statusu parija (izopćenika) unutar EU. Hoće li biti posljedica od ostatka EU? Vrijeme će pokazati.