Često se vodi rasprava između različitih generacija NBA navijača o tome koja je era košarke bila bolja. Odgovor je subjektivan, ali mogu postojati tačke koje govore u prilog jednoj u odnosu na drugu.
Sa svim televizijskim prijenosima, snimcima i objavama na društvenim mrežama koje okružuju NBA danas, ljudi su zaboravili na ultimativne zvijezde prošlosti, zvijezde za koje bi neki rekli da su bolje od sadašnjih.
Poređenja s LeBronom
Stalno se upoređuju ere u NBA, počevši od poređenja LeBrona Jamesa sa Michaelom Jordanom.
Odgovor na to koja je era bolja je subjektivan, ali mnogi navijači bi tvrdili da su 90-e bile zlatno doba za košarku u najajčoj svjetskoj ligi.
Prema CBS Sportsu, aktuelni as Kevin Durant je rekao:
"Vraćam se i gledam puno snimaka iz 90-ih, iz 80-ih, i oni igraju fizički, ali mislim da su se izvukli s puno nesportskih prekršaja."
Prije tridesetak godina, NBA je bila više borilački sport nego što je danas, većina ekipa imala je "egzekutora prekršaja", a nesportski faulovi, po današanjim kriterijima, tada su važili za uobičajene.
Također, bilo je dopušteno držanje ruku, što je značilo da su odbrambeni igrači mogli dodirivati i kontrolirati suparnika.
Savršen primjer fizičke igre u to vrijeme bila su "Jordanova pravila", taktika koju su Detroit Pistonsi koristili protiv Michaela Jordana i njegovih Chicago Bullsa krajem 80-ih i početkom 90-ih.
"Jordanova pravila"
ESPN je objavio da su "Jordanova pravila" bila strategija za brutalno sprečavanje legendrnog strijelca da dođe do obruča.
U današnjoj NBA ligi, pretjerano šutiranje za tri poena uzrokovalo je mnoge probleme koji su NBA proizvod učinili gorim nego što je bio 90-ih.
Prema The Ringeru, prosječan broj šuteva za tri poena po utakmici u današnjoj NBA je 37, u poređenju s 1990-ima, kada je prosjek bio tek deset.
Ovu revoluciju dalekomentih šuteva za tri poena predvodili su strijelci kao što su Steph Curry, James Harden i Damian Lillard.
Veći broj šuteva za tri poena pretvorio je neke NBA utakmice u prava takmičenje za trojke, ali i otvorio ostatak terena, fokusiranjem odbrana na šutere, što je drugim ofanzivnim igračima olakšalo prodore pod koš.
Kako navodi Complex, NBA rivalstva 90-ih bila su mnogo žešća, a cijela Amerika ostajala je budna gledajući Chicago Bullse protiv New York Knicksa ili Detroit Pistonsa.
Indiana Pacersi su također imali brutalna rivalstva s Knicksima i Pistonsima.
Prije više od 25 godina, liga je imala neke osebujne likove u svojim redovima gdje ste gotovo mogli garantirati da će Dennis Rodman, Xavier McDaniel i Vernon Maxwell učiniti nešto ludo kako bi izbacili rivala iz njihovog ritma.
NBA se danas, također, revolucionirala u ligu u kojoj igrači s visine od dva metra moraju biti sposobni šutirati trojke.
Nekasd, pozicija centra zahtijevala je spretne noge i agresivan temperament kako bi se preživjelo pod košem.
Centarska linija
Complex tvrdi da su 90-te godine imale najbolju grupu centara u historiji NBA-a, uključujući članove Kuće slavnih Patricka Ewinga, Hakeema Olajuwona, Shaquillea O'Neala i Davida Robinsona. Možete uključiti i Dikembea Mutomba i Ricka Smitsa.
Pomoć "Dream Teama" iz 1992. i uspon zvijezda poput Michaela Jordana i Shaquillea O'Neala doveli su košarku u američku kulturu, prije svega u muzici.
Sportskeeda je podsjetila da je O'Neal 1996. godine snimio poznatu pjesmu s rap legendom Notorious BIG-om.
Nemoguće je pričati o košarci iz 1990-ih, a ne pričati o najvećoj svjetskoj zvijezdi tog vremena, Michaelu Jordanu.
Legenda Chicago Bullsa dominirala je tim razdobljem, osvojivši šest NBA titula u šest nastupa u finalu i osiguravši šest trofeja i za najboljeg (MVP) igrača finala.
Nije samo Michael Jordan stvorio fenomen Bullsa u 90-ima, to su i njegoa desna ruka na terenu Scottie Pippen i trener Philom Jacksonom koji su također osvojili šest NBA naslova s MJ-om.
Generacija Chicago Bullsa iz 1996. s omjerom od 72 pobjede i samo deset poiraza u regularnoj sezoni vjerovatno je najveća NBA ekipa u historiji.