Analize koje pristižu nakon sastanka u Mar-a-Lagu sugerišu da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu uspio uvjeriti Donalda Trumpa u scenario "brzog i lakog" rata protiv Irana, obećavajući promjenu režima i trajno uklanjanje nuklearne prijetnje. Ipak, kako sukob ulazi u svoj drugi mjesec, realnost na terenu pokazuje sasvim drugačiju sliku, a visoki zvaničnici SAD-a počinju vjerovati da su Netanyahuova obećanja bila nerealna i opasno preuveličana.
Mešetarenje ego-om i obećanje vojne nezavisnosti
Kada je Netanyahu krajem decembra posjetio Trumpa, sa sobom je donio strateški osmišljen mamac. Osim što je Trumpu dodijelio Izraelsku nagradu, najviše državno priznanje koje se rijetko daje strancima, ponudio mu je i viziju u kojoj bi pobjeda nad Iranom omogućila Izraelu da prestane biti zavisan o masovnoj američkoj vojnoj pomoći. Trump, koji funkcioniše na principu transakcije, vidio je u tome priliku da smanji troškove SAD-a, dok je istovremeno dobio šansu da se osveti za navodne iranske zavjere protiv njegovog života.
Mit o kratkoj kampanji i brzom padu režima
Izraelski vojni vrh i Mossad pripremili su teren tvrdnjama da je iranski režim krhak i poljuljan unutrašnjim protestima. Procjene su bile optimistične do te mjere da su zvaničnici tvrdili kako će iranska prijetnja nestati za nekoliko dana, a vojska je skladištila zalihe presretača raketa za rat koji ne bi trebao trajati duže od tri sedmice. Međutim, strategija "obezglavljivanja" režima, koja je uključivala i ubistvo vrhovnog vođe Alija Khameneija, nije dovela do kolapsa. Umjesto toga, vlast u Teheranu se dodatno konsolidovala oko Islamske revolucionarne garde.
Tradicija preuveličanih pobjeda od Gaze do Libana
Ovaj obrazac nerealnih obećanja prati Netanyahua kroz sve frontove koji su se otvorili nakon oktobra 2023. godine. U Gazi, uprkos kampanji koja je donijela ogromna razaranja, Hamas i dalje opstaje. U Libanu, gdje je Hezbollah proglašen poraženim, rakete i dalje padaju na izraelsku teritoriju, a Izrael je ponovo uvučen u politiku okupacije južnog Libana koja se u prošlosti pokazala neuspješnom. Sada se sličan scenario ponavlja i sa Iranom, gdje se proklamovana pobjeda čini sve daljom i nedostižnijom.
Globalni potres i distanciranje saveznika
Posljedice ovog sukoba osjećaju se širom svijeta. Zatvaranje Hormuškog tjesnaca uzdrmalo je globalnu ekonomiju, dok američki arsenal naprednog naoružanja trpi opasna naprezanja, što smanjuje podršku drugim saveznicima, poput Ukrajine. Dok Netanyahu govori o biblijskim "pošastima" koje je poslao na Iran, izraelski građani provode praznike u skloništima zbog raketa koje i dalje pristižu iz Irana i od strane Hezbollaha.
Gubitak američke podrške i novi diplomatski odnosi
Unutar SAD-a, simpatije prema Izraelu naglo opadaju, čak i među jevrejskim glasačima, od kojih se većina protivila vojnoj akciji protiv Irana. Postoji realna opasnost da Izrael izgubi status privilegovanog primaoca američke pomoći. Diplomate poput Emmanuela Macrona upozoravaju da vojna akcija ne rješava nuklearni problem dugoročno bez pregovaračkog okvira. Na Bliskom istoku, Abrahamovi sporazumi su na klimavim nogama jer arapske države ne žele biti uvučene u rat koji nisu birale, što bi moglo trajno izmijeniti geopolitičku mapu regije na štetu Izraela.