U utorak, 23. augusta, radar grčkog raketnog sistema S-300, baziranog na Kreti, registrirao je i naciljao turske avione, kako je svojevremeno izvijestila turska agencija Anadolija.
Turski lovci letjeli su na visini od 10.000 stopa zapadno od grčkog Roda, kada se aktivirao radar za praćenje ciljeva na ruskom PVO sistemu S-300, da bi se po završetku misije vratili u svoje baze. U turskom saopštenju stoji da se prema pravilima NATO aktivacija radara za nišanjenje na PVO sistemima smatra neprijateljskim činom.
Kako prenosi "Al Jazzera", obje zemlje gomilaju snage duž granica usred niza nedavnih incidenata, od kojih se nedavni dogodio iznad Aleksandropolisa. Grčki glavni štab izjavio je kako su turski lovci ušli u zračni prostor i približili se gradu.
I Turska i Grčka članice su NATO saveza, ali su bez obzira na to često na ivici oružanog sukoba, zbog spora oko otoka u istočnom Sredozemlju, o granici na moru i – pravu na eksploataciju nafte ili plina, kako prenosi DW.
Ove su dvije zemlje 1996. jedva izbjegle rat zbog nenaseljenog otoka, a prije dvije godine između njih je eskalirao i konflikt oko grčkih i turskih zahteva za kontrolom tih područja, navodi DW.
Suverenitet pod znakom pitanja
Na ovaj način Ankara dovodi u pitanje grčki suverenitet nad čitavim nizom otoka u istočnom Egejskom moru – poput Roda, Lezba, Sama i Kosa – zato što je Grčka, po turskim tvrdnjama, prekršila međunarodne ugovore stacioniranjem vojnih snaga na spomenutim otocima. Redovnim letovima turskih borbenih aviona iznad grčkih otoka, kako prenosi DW, Ankara gotovo svakodnevno demonstrira svoje zahtjeve.
Turska se poziva na Ugovor iz Lausanne iz 1923. kojim je definirana današnja granica i kojim su Grčkoj, nakon grčko-turskog rata, pripali otoci Lezb, Hij, Sam i Ikarija, odnosno na Ugovor iz Pariza iz 1947. kojim se Italija nakon Drugog svjetskog rata u korist Grčke odrekla grupe ostrva Dodekanez. Ugovorima je definirano da ti otoci moraju biti demilitizirani.
Atena, pak, prisustvo svojih jedinica na otocima opravdava osjećajem ugroženosti zbog učestalih manevara turskih vojnih brodova na zapadnoj turskoj obali, odnosno pravom svake države na samoodbranu.
Naklonost Washingtona
Dok Njemačka u ovom konfliktu, kako piše DW, igra "sporednu ulogu" - što se tiče pitanja suvereniteta otoka, ministrica vanjskih poslova, Annalena Baerbock nedavno je rekla da su "Grčki otoci - grčki teritorij" - i Atena i Ankara se bore za naklonost Washingtona.
Grčki premijer Kirijakos Micotakis od je Washingtona tražio da ne podrži modernizaciju i proširenje turske borbene avijacije uz pomoć aviona tipa F-16. Za turskog predsjednika Erdogana taj je posjet bio bolan, jer je Micotakis uspio od SAD-a "isposlovati" da Grčkoj prodaju borbene avione F-35, iste one koje Washington nije htio prodati Turskoj.
Nedugo zatim je Joe Biden na marginama samita NATO-a u Madridu krajem juna obećao da će "u potpunosti" podržati modernizaciju turske flote uz pomoć F-16. Tako je, kako se pretpostavljalo, Biden htio ponuditi Erdoganu nešto konkretno za podršku Turske ulasku Švedske i Finske u NATO.
Utjecaj rata u Ukrajini
Konačna odluka o isporuci aviona F-16 još uvijek nije pala, ova priča jasno pokazuje koliko Turska strateški profitira od rata u Ukrajini – zato što je pozicija Ankare sada još važnija nego što je ionako bila ranije, ističe DW.
Turska je, prije samog rata u Ukrajini, kupila ruski raketni PVO-sistem i tako naljutila Amerikance. NATO tada nije mogao sebi dozvoliti raskol s Turskom, a tek sada to ne može, u jeku ruskog rata u Ukrajini koji je ušao u šesti mjesec.
DW podsjeća da je Erdogan krajem juna pozvao NATO-partnere na vojnu vježbu u Izmiru na obali Egejskog mora. Radilo se o vježbi mornaričke invazije s ciljem osvajanja fiktivnog otoka, na kojoj su sudjelovale američke, francuske i italijanske trupe. Ali, ne i grčke, zbog čega je Atena žestoko protestirala. Taj protest se, kako piše DW, izgubio negdje u hodnicima centrale NATO u Briselu.
