Dok se svijet suočava s posljedicama sukoba u Zaljevu, analitičari sve češće ukazuju na to da trenutna "kontrolisana nestabilnost" ide naruku onima koji žele zadržati suparničke sile u stanju iscrpljenosti.
Dok se pažnja međunarodne zajednice usmjerava ka stabilizaciji cijena nafte, u pozadini se odvijaju procesi koji bi mogli trajno promijeniti pravila plovidbe jednim od najvažnijih svjetskih prolaza.
Hormuz kao ključ strateške moći
Pregovori vođeni u Dohi između američkih i iranskih predstavnika pokazali su da je Hormuški moreuz postao centralno mjesto diplomatske borbe. Glavni iranski pregovarač Mohammad Bagher Ghalibaf nedavno je izjavio da su vlasti u Teheranu uvjerene kako im je ovaj moreuz podario jedan od najvećih strateških instrumenata moći. Prema njegovim riječima, suverenitet i upravljanje moreuzom ostaju u rukama Irana, uz koordinaciju s Omanom i ostalim zaljevskim državama.
S druge strane, Bloomberg prenosi kako vodeće evropske sile polako prihvataju realnost u kojoj će se za plovidbu Hormuzom plaćati pristojbe Iranu i Omanu, iako se u javnosti takvi nameti neće zvanično nazivati "pristojbama". Ovakav pristup ima za cilj smirivanje ekonomskih posljedica sukoba, što se već pozitivno odrazilo na usporavanje inflacije u eurozoni.
Kina i strategija "kontrolisane nestabilnosti"
Dok SAD pokušavaju uvjeriti Teheran da bi ukidanje sankcija donijelo veću zaradu od same naplate prolaza, Peking zadržava nešto drugačiju poziciju. Kina zvanično zagovara neometan prolaz moreuz, ali analitičari tvrde da im ovakva situacija zapravo odgovara.
Bivši visoki obavještajni zvaničnik CIA-e Hamlet Yousef smatra da je za Kinu "kontrolisana nestabilnost" optimalan ishod. Iran, koji je ekonomski zavisan od Kine, dovoljno je jak da Washington drži zaokupljenim, ali ne toliko da bi izazvao potpuni regionalni rat koji bi ugrozio kineske interese.
Prema tom tumačenju, Kina nije zainteresovana za trajni mir, već za krhko primirje koje omogućava dugotrajno iscrpljivanje suparničke supersile, slično onome što Peking želi postići u kontekstu rata u Ukrajini.
Nestabilan ekvilibrij
Trenutno stanje u Zaljevu profesor međunarodne politike Scott Lucas opisuje kao "nestabilni ekvilibrij" održavan uzajamnom suzdržanošću i suprotstavljenim vizijama regionalnog poretka.
Dok se svjetsko tržište nafte stabilizuje oko cijene od 70 dolara po barelu, diplomatija se suočava s novom realnošću u kojoj je fizička kontrola nad energetskom infrastrukturom postala glavna valuta moći, gurajući nuklearna i ideološka pitanja u drugi plan.