Sud BiH traga za više od 50 osoba koje se dovode u vezu sa počinjenjem ratnih zločina u periodu 1992.-1995. godina, a koje su nakon podignutih optužnica i izrečenih presuda napustile Bosnu i Hercegovinu. Najviše ih se nalazi u Srbiji s obzirom na to da je prije osam godina naša država s njom potpisala ugovor da se izručenja bh. državljana ne primjenjuju na krivična djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.
Nakon dvije godine čekanja, Vijeće ministara BiH konačno je prošle godine usvojilo Revidiranu državnu strategiju za rad na predmetima ratnih zločina, a na insistiranje Ministarstva pravde BiH.
Cilj ove Strategije je da se unaprijedi rad na predmetima ratnih zločina u sudovima i tužilaštvima u BiH kroz odgovarajuću raspodjelu predmeta ratnih zločina između pravosuđa na nivou BiH, entiteta i Brčko distrikta BiH, te osigura efikasnije procesuiranje najsloženijih i najprioritetnijih predmeta ratnih zločina u postavljenim rokovima.
Manjak kapaciteta Suda BiH
Analiza vođenja predmeta ratnih zločina koju provodi Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ukazuje da je samo u proteklih nekoliko mjeseci 12 optuženih osoba postalo nedostupno pravosuđu nakon što je protiv njih počeo sudski postupak, a devet, koje su pravosnažno osuđene na zatvorske kazne, nedostupne su postale prije upućivanja na izdržavanje kazni. Predmeti s velikim brojem optuženih još se neće moći voditi pred Sudom BiH zbog manjka kapaciteta.
Među nedostupnima bh. pravosuđu najviše je onih koji nalaze u Srbiji, ima srbijansko ili dvojno srbijansko i bh. državljanstvo. Jedan od njih je i Darko Mrđa, koji je osuđen na jedinstvenu kaznu od 20 godina za zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom Prijedora, ali i Dragan Marjanović, osuđen na 14 godina zatvora zbog učešća 1992. u ubistvima civila na planini Borje kod Teslića. Za obojicom su raspisane Interpolove potjernice.
Sud BiH je potjernicu raspisao i za Novakom Đukićem, osuđenim na 20 godina zatvora za zločin počinjen 25. maja 1995. na tuzlanskoj Kapiji, potom za Boškom Lukićem, osuđenim na 14 godina zatvora za zločine u Ključu, Miroslavom Dukom, koji je osuđen na 12 godina zbog zločina u Bileći, te Momirom Savićem, osuđenim na 17 godina zatvora za zločine u Višegradu.
Na stranici Suda BiH se može vidjeti da je 50-ak optuženih nedostupno domaćem pravosuđu. Među njima su Slobodan Ćurčić, Slađan Tasić, Zoran Adamović, Zoran Stupar, Nenad Bubalo, Dušan Cimeš, Zdenko Grbavac, Višnja Aćimović, Tomislav Kovač, Rajko Kušić, Slobodan Pekez, Ivan Ančić, Jakov Duvnjak, Nedeljko Matić, Mladen Kurdija, Perica Kustura, Vinko Lazić, Marinko Marić, Zdravko Marinić, Mario Miličević, Miljenko Nogolica, Jovan Novaković, Vide Palameta i Adem Kostjerevac.
Nedostupni su i Blagoja Vojvodić, Čedo Bogičević, Vinko Papak, Vitomir Popić, Željko Rodin, Drago Samardžija, Bogdan Stevanović, Borislav Stojšić, Marco Vidović, Miloš Zekić, Jurica Božić, Svetozar Kosorić, Rajko Drakulić, Zlatan Jelić, Ante Golubović, Dragan Dopuđa, Radoslav Janković, Milisav Gavrić, Duško Kornjača, Jovo Andrić, Branislav Gavranović, Svetozar Kosorić, Milenko Karlica, Miroslav Hrstić, Saša Dunović i Goran Mojović. U Srbiji su i opptuženi za zločin u KLjuču Ilija Krčmara, Svetislav Račića, Nikola Ćuk (rođenog 1967.) i Nikola Ćuk (1966.).
Haris Rovčanin, novinar BIRN-a BiH, napominje da se postupci mogu voditi u drugoj državi, ali da je ova procedura izuzetno spora jer uključuje angažman više institucija: sudova, tužilaštava i ministarstava pravde preko kojih se upućuju zamolnice.
„Sudovi mogu da koriste mjere pritvora i drugih mjera zabrane koje osiguravaju prisustvo optuženog na suđenju, ali se pritvor zadnjih godina vrlo rijetko određuje. Prije nekoliko godina, veći broj predmeta ratnih zločina su bili 'pritvorski' ali bi optuženi nakon oslobađajućih presuda tužili državu BiH za naknadu nematerijalne štete. Sudovi ove mjere, bilo da je u pitanju pritvor ili ostale zabrane, izriču po prijedlogu tužilaštava ali od suda zavisi da li će ih prihvatiti ili ne“, objašnjava Rovčanin.
Državna neažurnost
Aneksom “B” ove Strategije precizirani su dijelovi koji se odnose na predmete ratnih zločina protiv lica sa A-liste Pravila puta, regionalnu saradnju, te način rada i sastav Nadzornog tijela koje još uvijek nije formirano, a koje bi, između ostalog, trebalo obezbijediti pooštravanje odgovornosti za neizvršavanje zaključaka, uputstava i preporuka Nadzornog tijela.
Josip Grubeša, ministar pravde BiH, za Raport navodi da bi se kroz učešće predstavnika Ministarstva pravde BiH u ovom tijelu kao i kroz izvještaje koje bi Nadzorno tijelo dostavljalo Vijeću ministara BiH mogla pratiti primjena i provođenje Strategije. S obzirom na to da Nadzorno tijelo nije uspostavljeno, ovo nadležno ministarstvo nema podataka o primjeni i provođenju Strategije.
„Krajem prošle godine Ministarstvo pravde BiH dostavilo je Vijeću ministara BiH Prijedlog Odluke o formiranju Nadzornog tijela za praćenje provođenja Revidirane državne strategije, nakon čega je, po zaključku Vijeća ministara BiH, korigovano članstvo u ovom tijelu. Novi korigovani Prijedlog Odluke dostavljen je početkom tekuće godine, ali do danas, bez opravdanog razloga, nije usvojen“, ističe Grubeša smatrajući da je riječ o namjernom usporavanju ovog procesa.
Prema njegovim riječima, ovom Strategijom samo je predložena metoda efikasnijeg vođenja nasloženijih predmeta, ali sve ovisi od angažovanosti pravosuđa.
„U kom obimu institucije provode aktivnosti iz Revidirane strategije nama nije poznato, ali je za očekivati da će rokovi za rješavanje ovog godinama velikog problema biti ispoštovani, jer u ovakvim pitanjima Bosna i Hercegovina ne smije dozvoliti još jedno kašnjenje“, kaže Grubeša.
Regionalna nesaradnja
Poroznost državne granice omogućava optuženima da i pored izrečenih mjera zabrane putovanja i prelaska granice napuštaju Bosnu i Hercegovinu. Jedan od ciljeva Revidirane strategije je i poboljšanje saradnje sa zemljama u regionu.
Iako se Tužilaštvo BiH nedavno pohvalilo podizanjem optužnica protiv više od 900 osoba optuženih za ratne zločine i teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, kao i u predmetima proslijeđenim iz Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, te pravosnažno izrečenim više od 3.200 godina zatvora, Rovčanin pojašnjava, pozivajući se na izjave svojih sagovornika, da je sklapanje bilateralnih sporazuma jedino efikasno rješenje ovog problema kako bi se osiguralo priznanje presude ili omogućavanje suđenja uz punu saradnju države u kojoj se nalazi optuženik.
Njegovu izjavu potvrđuje i sam Anex “B” kojim je jasno naznačeno da će se regionalna saradnja u progonu ratnih zločinaca realizovati u skladu sa međunarodnim standardima i principima, međunarodnim bilateralnim i multilateralnim sporazumima, kao i protokolima, te drugim propisima koji uređuju međusobnu saradnju, a koji se, i ako postoje, očigledno ne primjenjuju.
„Poznato je da se prema zakonu u BiH ne može suditi u odsustvu. Vrlo je izvjesno da se optužnice protiv nedostupnih osoba podižu i u cilju ispunjenja tužilačke norme. Poređenja radi, u 2020. godini Tužilaštvo BiH podiglo je 16 optužnica. Za sedam prošlogodišnjih predmeta malo je izgledno da će biti procesuirani pred Sudom BiH jer optuženi imaju prebivalište u inostranstvu, a na šta se osvrnula i Misija OSCE-a u BiH“, zaključuje Rovčanin.
U saopštenju za javnost objavljenom na zvaničnoj internetskoj stranici Tužilaštva BiH, ova institucija tvrdi da je ispunila sve obaveze predviđene Anexom “B” Revidirane državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina koji je obavezao Tužilaštvo Bosne i Hercegovine da u roku od 90 dana od usvajanja Državne strategije dostavi podatke o predmetima/licima sa ranijom standardnom oznakom A čije je vođenje postupka ustupljeno entitetskim tužilaštvima i Tužilaštvu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.
Izvještaj odnosno statistički prikaz procesuiranja predmeta krivičnih djela ratnih zločina protiv lica sa A-liste Pravila puta treba sadržavati slijedeće podatke: broj lica koja su pravosnažno presuđena (uključujući podatka o vrsti presude –oslobađajuća/osuđujuća), broj lica čiji se predmeti nalaze u žalbenom postupku, broj lica koje čekaju prvostepene odluke, broj lica koja su trenutno pod istragom, broj lica protiv kojih je obustavljena istraga, broj lica protiv kojih nije pokrenut postupak odnosno koji još uvijek nisu uzeti u rad od 2004. godine ili od momenta kada su predati Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, definisano je Anexom “B” Revidirane strategije.
Usljed nepostojanja Nadozornog tijela, Izvještaj o predmetima i osobama sa ranijom standardnom oznakom A, Tužilaštvo BiH dostavilo je i nastaviće dostavljati Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH i Stalnoj komisiji za efikasnost tužilaštava u BiH.
„Preostali neriješeni predmeti u kojima se nalaze osobe sa ranijom standardnom oznakom A uvršetni su u plan prioritetnog rješavanja predmeta Tužilaštva BiH, povodom čega je glavna tužiteljica Gordana Tadić donijela i Obavezno uputstvo o poštivanju ciljeva i mjera utvrđenih Revidiranom državnom strategijom za rad na predmetima ratnih zločina“, precizira se u saopštenju Tužilaštva BiH.
