Kina je osumnjičena za vađenje organa živim zatvorenicima u marginaliziranim političkim grupama, prema novom istraživanju u Australiji.
Uzimanje organa od pogubljenih zatvorenika legalno je u Kini, ali grupe za ljudska prava su sve više zabrinute da je autoritarna država djelovala na taj način kod nekih zatvorenika prije nego što su bili mrtvi.
Kina ima jedno od najkraćih vremena čekanja na transplantaciju u svijetu unatoč činjenici da ima relativno mali broj ljudi koji se prijavio za darivanje svojih organa, izvijestio je News.com.au.
No, novo istraživanje Mathewa Robertsona s Australskog nacionalnog univerziteta pokazalo je da su neki zatvorenici - često iz marginaliziranih političkih grupa kao što su Falun Gong ili muslimanske zajednice Urghyr - vjerovatno operirani dok su još bili živi, piše Mirror.
Izvještaj je objavljeno u American Journal of Transplantation i nastojalo se utvrditi je li zatvorenik za kojeg se tvrdi da mu je bio 'mrtav mozak', zaista bio živ u vrijeme dok su mu vađeni organi.
“Naša je briga hoće li transplantacijski hirurzi prvo utvrditi da su zatvorenici mrtvi prije nego što im izvade srca i pluća”, napisao je.
U 71 izvještaju otkrio je da 'moždana smrt nije mogla biti ispravno proglašena' u kineskim publikacijama o transplantaciji.
"U tim slučajevima, uklanjanje srca tokom nabave organa moralo je biti glavni uzrok smrti darivatelja", napisao je.
“Budući da su ti darivatelji organa mogli biti samo zatvorenici, naši nalazi snažno upućuju na to da su liječnici u Narodnoj Republici Kini sudjelovali u pogubljenjima vađenjem organa.”
Kinezi su 1984. dopustili vađenje organa pogubljenim kriminalcima, pod uvjetom da su prethodno dali pristanak ili ako niko nije preuzeo tijelo.
No, međunarodni sud je 2019. utvrdio da je Kina nasilno oduzimala organe zatvorenicima, iako je Kina to poricala.
Gospodin Robertson je priznao da bi njegovi nalazi mogli biti samo vrh ledenog brijega i da je mnogo više ljudi možda pogubljeno kroz proces uzimanja organa.
“Smatramo da je naš neuspjeh da identificiramo više kršenja deklaracija o 'smrti mozga' povezan s poteškoćama u otkrivanju istih u prvoj instanci, a ne s nepostojanjem stvarnih kršenja deklaracija o smrti mozga u literaturi ili praksi”, napisao je.