Umjetnička djela, ma kako dobro očuvana, s vremenom trebaju dodatnu njegu i restauraciju. Neke umjetninte budu oštećene u transportu, druge nagriza vlaga, treće pak jednostavno propadaju s vremenom.
Stoljećima su konzervatori trošili puno vremena i znanja kako bi prvo identificirali područje koje je potrebno popraviti, a onda i tačnu tehniku i materijale kojima je moguće popraviti. Stoga ne iznenađuje da je ponekad za restauraciju jedne slike potrebno od nekoliko sedmica do više od decenije.
No, razvoj alata za digitalnu restauraciju otvorilo je put za stvaranje virtualnih prikaza originalnih, restauriranih djela. Ne samo da su precizni, već su i veoma brzi. Ali do sad nije postojao način da ono što računar napravi na ekranu, bude zaista preneseno i u stvarnost.
Međutim, student mašinstva na MIT-u, Alex Kachkine, razvio je novu metodu za fizičku primjenu digitalne restauracije direktno na originalnu sliku. Svoju je metodu predstavio u naučnom radu objavljenom u časopisu Nature.
Kako pojašnjava u radu, nakon skeniranja originalne slike, stvara se digitalna restauracija, koja se potom otisne na vrlo tankom polimernom filmu u obliku maske koju je moguće potom nanijeti na originalno dijelo, ali i veoma lako ukloniti.
Za izradu same maske koristio je visokokvalitetne komercijalne inkjet pisače kako bi dobio što je moguće sličniju boju originalnoj slici. Potom je dobivenu masku na original pričvrstio pomoću tankog sloja laka.
Kako ističe, maska je izrađena od materijala koji se lako može otopiti konzervatorskim otopinama, za slučaj da je potrebno ponovno otkriti originala.
Osim toga, digitalna datoteka s digitalnom restauracijom se lako može pohraniti kako bi konzervatori i u budućnosti mogli vidjeti koje su promjene napravljene tokom restauracije.
To nikada prije nije bilo moguće u konzervaciji, izjavio je Kachkine.
Priznaje da, kao i kod svakog drugog projekta restauracije, postoje etička pitanja o tome je li umjetnina nakon restauracije zadržala prikladan prikaz izvornog stila i namjere umjetnika. Stoga bi svaku, pa i ovu digitalnu restauraciju trebalo provesti u saradnji s konzervatorima koji poznaju historiju i porijeklo umjetnine.
Ali, dodaje, ako njegova metoda bude usvojena, to bi za mnoge umjetnine, ponajprije slike, značilo izlazak iz mračnih skladišta na svjetlo dana. Jer umjesto da ih se restaurira godinama, u život bi ih se moglo vratiti za samo nekoliko sati.