„In Your Dreams“ je animirani film napravljen za Netflix od strane tima umjetnika koji su radili u Pixaru (režiser Alex Woo bio je scenarist u filmovima poput „Ratatouille“, „WALL-E“ i „Incredibles 2“), i jedan je od onih animiranih filmova koji stalno podsjećaju na druge animirane filmove (ne samo Pixarove), što, čak i ako vam se ti filmovi sviđaju, nije nužno pozitivno. „In Your Dreams“ se oslanja na velike vrtložne mase slikovite energije, ali u svojoj srži djeluje kao kopija.
Stevie (glas Jolie Hoang-Rappaport), osamnaestogodišnja djevojčica, otkriva da se njeni roditelji možda razvode. Nekada su bili lokalni indie muzički duo zvan Hypsonics, ali majka (Crisin Milioti) sada želi preseliti se u Duluth i postati docentica, dok otac (Simu Liu), zavaljeni lenjivac, ne želi se micati i gubi dane radeći na albumu koji nikada neće dovršiti. (S obzirom na to da ne mogu plaćati račune, zapravo nema dviju strana sukoba.) Kako će Stevie, koja dijeli sobu s iritantnim mlađim bratom Elliotom (Elias Janssen), održati porodicu na okupu?
Odgovor je, bijeg u svijet snova, što zvuči maštovito i originalno, ali u srži je kopija Inside Out, s tinejdžerskim problemima prikazanim u raskošnom alternativnom kosmosu. Način na koji Elliotova plišana žirafa, Baloney Tony, oživljava kroz brze, duhovite replike Craiga Robinsona, podsjeća na Eddie Murphyjevog Magarca iz „Shreka“. A činjenica da Stevie i Elliot lete na opsjednutom krevetu djeluje kao scena iz 1971. Disneyjevog filma „Bedknobs and Broomsticks“. Tu je i Sandman, neka vrsta Čarobnjaka iz Oza kosmičkih dina, kojem glas daje britanski glumac Omid Djalili, a zvuči kao Jude Law koji imitiraju Deda Mraza, piše Variety.
Stevie i Elliot otkrivaju da mogu biti u istom snu u isto vrijeme. Dok uranjaju u snove i izlaze iz njih, film nudi niz ekstravagantnih vizuelnih scena, od kojih većina nema stvarnu narativnu funkciju – služe samo za vizualni efekt. Djeca prvo završe u zemlji od kartona, u kojoj hodaju i pričaju hrana (krofne, jagode, avokado, francuski tost, kuhana jaja), koja se nakon nekoliko minuta pokvari i postaje prijeteća. Većina snova ide ovako: pretvaraju se u noćne more koje nestaju u trenutku kada Stevie i Elliot dođu svijesti. „Zašto sam se probudila kad si se ti probudio?“ pita Stevie. Zato što su to arbitrarna pravila filma u kojem se nalaze.
U jednom trenutku dolazi montaža loših snova, uz nezaobilaznu pjesmu „Sweet Dreams (Are Made of This)“, i tada publika shvata da sve ovo zapravo ne utječe na život likova, pa koliko se možemo emocionalno vezati za to?
Sandman, koji se u jednom trenutku pojavljuje uz Metallicinu pjesmu „Enter Sandman“, pokazuje se manje prijateljskim nego što djeluje. Problem je u onome što predstavlja. „Želim da svi budu srećni“, kaže, zvučeći kao duh psihotropne farmaceutske industrije. Kada konačno smjesti Stevie i Elliota u san koji bi trebao zaliječiti roditeljski razvod i učiniti sve živote savršenima – problem je jasan: to je samo san. Hoće li oni zaista živjeti unutar te iluzije sreće? To je možda trebao biti osnovni koncept filma, umjesto još jednog proizvoljnog eksperimenta.
„In Your Dreams“, bez završnih kredita, traje samo 77 minuta i nudi mnogo frenetične vizuelne ekstravagancije, ali fali mu veća kreativna dubina. Kao da je površina Pixarovog filma bez motora izuma.