Nakon nekoliko godina čekanja serija "Frust", čiji je reditelj Danis Tanović a jedan od tvoraca Srđan Vuletić, napokon je stigla pred gledaoce.
"Frust" je naišao na dobre reakcije, a Srđan Vuletić za Raport ističe kako je najvažnije da je serija napokon dostupna gledaocima.
U velikom i veoma otvorenom intervjuu reditelj filmova "Ljeto u zlatnoj dolini" ,"Teško je biti fin" i drugih govorio je o seriji "Frust", bh. kinematografiji, SFF-u, politici, odnosu među bh. rediteljima, Sarajevu...
Otkrio nam je i da priprema dva nova projekta.
Intervju smo otvorili nedavnom posjetom Vuletića dalekom Japanu.
"Druga šansa"
Kakve dojmove nosite iz te daleke zemlje i kako stoji BiH u poređenju s Japanom?
U najkraćem, iskustvo Japana se ne može objasniti, mora se doživjeti. Japan je zemlja vrlo pristojnih, radinih i razumnih ljudi, a najviše od svega me se dojmilo što je to društvo u kojem postoji kultura usavršavanja, koju svi propagiramo ali rijetko ko je sprovodi. Stalno imate osjećaj da je to zemlja ljudi koji svakodnevno rade na sebi, da bi bili bolji u tome što rade, bez obzira na godine, i to se vidi na svakom koraku.
Što se tiče poređenja Japana i BiH, mislim da je to jako teško uraditi, ali evo za početak - Tokyo ima 38 miliona stanovnika i sve funkcioniše, nema smeća po ulicama, nema haosa u saobraćaju, možete tačno planirati kako i kuda ćete ići javnim prijevozom jer sve radi po satnici. Mislim da je jasno na šta ciljam.
Da li je kod Vas trenutno zatišje pred ljetnu pauzu ili je ipak radno?
Ako želite biti ozbiljni u filmskoj industriji onda je uvijek radno, pa makar se samo radilo o gledanju filmova koji su trenutno aktuelni.
Ipak, trenutno razvijam jednu seriju sa timom saradnika, pod radnim nazivom "Druga šansa" i jedan projekat pod radnim nazovim "Privid kompaktibilnosti". Vidjet ćemo šta će biti od toga...
Serija "Frust" počela se emitirati. Stižu li neke reakcije do Vas? Nekoliko godina nakon premijere na Sarajevo Film Festivalu ponovo je u fokusu javnosti.
"Frust" se prikazuje na streaming platformi Voyo u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj i za sve nas koji smo radili na toj seriji je prije svega najvažnije da je serija napokon dostupna gledaocima. Nikad nismo dobili odgovor zašto je serija "Frust", poput serija "Tajkun 2" i "Apsolutnih sto" toliko čekala da bude predstavljena široj javnosti, ali to je, evo, sada iza nas.
Dolaze sjajne reakcije i do mene i do glumaca i uglavnom su na liniji da je to nešto različito od svega što su dosad gledali u regionalnim serijama, a moram biti iskren da smo takve komentare i očekivali. Također, mnoge glumice i glumci koji su bili u seriji dobivaju komentare da su to najbolje uloge koje su dosad uradili, a i ja vjerujem da je tako. Nadam se da će se sve ovo pretočiti u neke dalje kontakte i poslove za članove ekipe.
Kad već spominjemo SFF- kako filmski radnici u BiH gledaju ususret ovom događaju s obzirom na stanje bh. kinematografije?
Pa teško je generalno reći, svako ima svoj stav. Ali svima je jasno da je to najozbiljnija i najrelevantnija prilika za predstavljanje svog rada vrhunskim profesionalcima iz Evrope i svijeta, i u tom smislu tu se maksimalno bolno eksponira raspad sistema domaće kinematografije, odnosno sistema koji bi je trebao podržavati.
Sramota za ovu državu
Prošle godine ste na SFF-u bili s "Vidrom". A ove?
Meni se desilo da imam dva igrana filma i dvije serije četiri godine zaredom, ali to je ritam koji je nemoguće održati. Moj fokus je na filmu "Vidra" koji bi u distribuciju trebao doći nekad na jesen ove godine. A na festivalu ću pogledati koji film, i obaviti par sastanaka, to je sasvim dovoljno.
Svi smo bili svjedoci kako je Jasmila Žbanić prikupljala sredstva za "Quo Vadis, Aida- Dio koji nedostaje".
To je sramota za ovu državu. Međutim, postoji ogroman ljudi koji ne samo da ne razumiju da je sramota tjerati višestruko nagrađivanu autoricu, čijim se uspjesima busamo, da se finansira kroz crowdfunding jer nema dovoljnu potporu države da radi film koji se bavi temom za koju se godinama izjašnjavamo da je od izuzetne važnosti.
I ne smo to, botovi agresivno promiču narativ - "Pokažite mi jednu autoricu kojoj država finansira filmove, zašto to ne radite kao u Holivudu." E pa pokažite vi meni jednu državu koja ne finansira svoje filmove uključujući i Ameriku, koja to radi na jedan drugi način. Ide se čak dotle da se ovako rezonuje - pa ako si tako slavna gdje su ti silni finansijeri izvana. Šta to znači?! Da finansijeri izvana trebaju da dođu i finansiraju priču koja je nama važna? Da mi ništa ne damo a da Nizozemska, Italija, Njemačka i ostali finansiraju naše priče? Totalne nebuloze.
A najveća nebuloza od svih je razmišljanje “ako ne pravi profit gasite“. Dakle ako je to tako, zašto bi se taj princip primjenjivao samo na filmovima, koji usput i zarađuju i udio države je manji nego u ostalim djelatnostima. Dakle, onda gasite pozorišta, biblioteke, škole, penzioneri ne kreiraju profit prestanite im davati penzije, i na kraju finalno - političari ne ostvaruju profit.
Onda, ugasite parlamente, vlade, skupštine, zašto bi se samo na filmovima lomila kola. Mislim da iza tog narativa stovi jedna duboka mržnja prema kulturi zasnovana na jednom anticivilizacijskom pogledu na svijet koji je uzeo maha u BiH.
Kakvi odnosi vladaju među rediteljima i uopće filmskim radnicima u BiH?
Postoje dvije tačke okupljanja - Udruženje rediteljica i reditelja u BiH, te Udruženje filmskih radnika, i odnosi unutar njih su rekao bih dobri. Ali, isto tako, postoji nedovoljan stepen strasti za zajedničkim djelovanjem, i način na koji trpimo stanje u bh. kinematografiji dovoljno govori o tome. Mislim sama činjenica da filmske fondacije ne funkcionišu normalno već godinama bio bi dovoljan razlog za uzbunu i neka odlučnija djelovanja, ali kod nas to nije slučaj.
Koliko pratite politička dešavanja u BiH i regionu? Da li Vas brine ono što se dešava?
Pratim politčka dešavanja i ne znam šta da vam kažem.
Kako Vam Sarajevo danas izgleda?
Mi koji živimo i volimo Sarajevo imamo pravo da ga kritikujemo. Ali današnji političari su toliko sujetni da bilo kakvu zdravu kritiku doživljavaju kao napad na njih i odgovaraju najvulgarnijim populizmom koji razara Sarajevo kakvim ga znamo.
Pazite vi logiku da neko hoće da isječe Vilsonovo šetalište i proturi gomilu betona između muzeja jer pobogu neko može doći negdje autom za 6 minuta a ne za 10 koliko mu sad treba. Nevjerovatno. Zaista ne mogu da vjerujem na koji način neki ljudi mrze ovaj grad i žele da ga unište.
Ono što je superpozitivno je da je turistička sezona mnogo duža i gotovo je nemoguće da ne nabasate na turiste. Mislim da se taj turistički pozitivni impuls treba slijediti i širiti ponudu usluga za turiste, ali i nekako razmišljati kako da se zaštiti domaća populacija. Jer to je problem na koji su naišli svi turistički centri. I da, molim vas da neko pokrene peticiju da svi plaćaju istu cijenu na žičari. Ipak su je stranci napravili, nije fer da plaćaju više.
Koje filmove biste našim čitaocima preporučili obavezno da pogledaju?
Da parafraziram Coppolu: Imam 500 najdražih filmova i zavisno od dana svaki put drugi mi je najbolji. U svakom slučaju, prije svega, preporučio bih vašim čitateljima da ponekad odu u kino gledati film jer je to i dalje jedno potpuno iskustvo. Također bih ih zamolio da ne gledaju filmove i serije preko pirata. A moja preporuka za danas je da svakako pogledaju španski film "Sirat" i američku seriju "Rehearsal".