Film "Svadba" reditelja i scenariste Igora Šeregija napravio je u cijeloj regiji pravi zemljotres, nešto što se odavno nije desilo na ovim prostorima kada su u pitanju filmovi.
"Svadba", koja obara rekord za rekordom i koja je napravila historijski uspjeh u kinima, donosi priču o uspješnom hrvatskom biznismenu koji na svoj rođendan saznaje da je pred bankrotom, dok istovremeno otkriva da mu je kćerka koja studira u Londonu, trudna sa sinom srpskog ministra, što pokreće niz porodičnih, političkih i društvenih zapleta.
Uz Renea Bitorajca, Dragana Bjelogrlića, Lindu Begonja, Vesnu Trivalić, Anđelku Stević Žugić, Roka Sikavicu, Niku Grbelju i Marka Grabeža, filmu su se pridružile i glumačke legende Seka Sablić i Srđan Žika Todorović, kao i Snježana Sinovčić Šiškov, Dejan Aćimović...
Ovo je doista nezamislivo i očekivati nešto ovako bi bilo vrlo egocentrično
Glavni "krivac" za "Svadbu" Igor Šeregi u ekskluzivnom intervju za Raport, govorio je o velikom uspjehu filma, njegovoj poruci, očekivanjima, pozivima na bojkot pojedinih vjerskih službenika te otkrio detalje "Svadbe 2".
Kao prvo čestitam Vam na zaista velikom uspjehu filma "Svadba". U cijelom regionu je megahit, a u Hrvatskoj najgledaniji film svih vremena. Zaista impozantan rezultat. Jeste li očekivali ovako ogromnu euforiju i sve ostalo što ide uz to?
Nisam ni blizu sanjao ovakav uspjeh i ko god vam kaže da jeste – laže. Ovo je doista nezamislivo i očekivati nešto ovako bi bilo vrlo egocentrično, a to niko od moje ekipe (ispred i iza kamere) nije. Nadali smo se da će film u regiji preći nekih 150.000 gledatelja ako dosta stvari klikne.
Počeli smo se nadati malo boljem rezultatu nakon vijesti o pretprodaji karata u Hrvatskoj, a nakon što se s velikim brojkama pridružila i Bosna i Hercegovina, znali smo da imamo nešto. Međutim tek nakon što se s jednakim entuzijazmom gledatelja priključila Srbija (sedam dana poslije), znali smo da imamo nešto veliko. Ali ni tad nismo mislili da ćemo u 20 dana preći milion gledatelja.
Odakle ideja za ovaj film i sa tematikom odnosa Srba i Hrvata?
Film "Svadba" nastao je kao želja mog kolege s faksa, prijatelja i producenta Ivana Kelave i mene. Još prije nekih 10 godina, u jesen 2016. Potaknula nas je želja o tome da snimimo komediju sa što više različitih karaktera, dobnih skupina, narodnosti i osoba sa različitim finansijskim statusom. Shvatili smo da je to jedino moguće okupiti na jednom mjestu kroz svadbu. To nam se učinilo kao jedino moguće rješenje.
Polako smo dodavali zaraćene porodice, razvratne sinove, rap muzičare i dvije religije. Polako smo dolazili do kostura scenarija. Zapravo, kad razmislite, logično je da su nekako glave porodice Hrvat i Srbin. Priča o dvoje mladih ljudi koji se vole između zaraćenih porodica. Romeo i Julija. West side Story. To nije ništa novo, međutim trenutak u kojem je ovaj film izašao je očigledno pogođen.
Dok ste snimali film kakvim ste se reakcijama nadali? Jeste li imali neke dileme?
Pa nadao sam se smijehu, to je sigurno. Jer sam ga i sam osjetio na setu. Imao sam dilemu oko scena sa reperima. Jako me bilo strah da to ne ispadne, što bi mladi rekli – cringe. Imao sam dobru pripremu i par iskrenih razgovora sa Denisom Murićem koji igra Teškog Života. Dogovorili smo se da ćemo biti iskreni i reći sebi ako nešto u sceni ne funkcionira. Na sreću, sve je predivno funkcioniralo. Jedino mi je žao što ih nema više.
Publika u BiH se pita gdje smo mi u "Svadbi"?
Vi ste produkt "Svadbe". Odnosno ono što dolazi nakon "Svadbe", a to je "Svadba 2". Nastavak govori o Miljenku i Vuku koji sada moraju ispaštati zbog svojih odluka iz prvog filma, ali početne pozicije im nisu iste. Ko je pogledao "Svadbu", zna za jednu sudbonosnu scenu pred kraj filma u kojoj njih dvojica najavljuju svoju potencijalnu sudbinu.
Često sam u Bosni i Hercegovini i veselim se potencijalnoj saradnji. Vidjet ćete, sve će biti apsolutno logično i ljudima prepoznatljivo, samo da krenemo.
Šta Vama ogromni uspjeh "Svadbe" govori o prostoru bivše Jugoslavije danas i ljudima koji tu žive?
Nekako mi govori da je ljudima doista falio smijeh. Neki kažu da je to zbog situacija u našim državama, inflacije ili zato što dugo nigdje nije bilo dobre komedije. Ja o tome ne mogu suditi, ja sam ovaj film htio napraviti i prije 10 godina. Nekako se čini da dobro da nisam. Ako me pitate za politički kontekst, nekako mi se čini da je film mogao nastati i prije 20 godina, ali na žalost i za 10.
Gvardijan Franjevačkog samostana u Mostaru fra Mario Knezović i katolička župa u NovomeTravniku ocijenili su film “Svadba” podvalom i blasfemijom, te je upućen poziv na bojkot gledanja tog filma. Kako to komentirate?
Nikako nam nije cilj bio ismijavanje vjere, već prikazivanje našeg mentaliteta na što autentičniji način. Naime, humor je često jedini način na koji se suočavamo s vlastitim manama i apsurdima svakodnevice. Vjera je intiman i dubok dio našeg identiteta, a ovaj film se ne bavi teologijom, već ljudskim slabostima. Ako se pojedini dijalozi čine "grubima", oni su tu da vjerno prikažu karakter likova, ne da vrijeđaju bilo koga ili bilo što. Umjetnost je oduvijek bila prostor za dijalog i preispitivanje, ne za podjele i vrijeđanja.
Vas je "Svadba" katapultirala u središte pažnje regionalne javnosti. Godi li Vam to? Šta Vam ljudi govore na ulici?
Ne godi mi i stvara me anksioznim. Nemam društvene mreže i zahvalan sam na tome. Molio sam ljude da mi baš ne prenose sve i svašta. Moj posao je završio kada je film krenuo u kina, sada više nije moj. Ljudi su uglavnom ljubazni i drago im je, vjerujem da su zato i takve brojke gledanosti, ali da mi baš neko prilazi i prepoznaje me – ne. I sretan sam zbog toga. Moj je posao iza kamere.
Ja sam svake godine u Sarajevu
Okupili ste vrhunsku glumačku ekipu. Kako je bilo radi s takvim imenima? Koliko ste im improvizacije dozvoljavali?
Imam odličnu ekipu, rekao bi možda najbolju u Hrvatskoj, iza kamere. I tu stvarno vladamo zanatom i malo nas toga može iznenaditi. Kad ste sigurni da se sve može snimiti i što je najbitnije – u zadanom vremenu, to otvara prostor za određenu lakoću razgovora sa glumcima. Smatram da nisam najpametniji na svijetu, pa ni na setu.
Slušam prijedloge glumaca i pokušam ih isprobati. Neki put prijedlozi budu genijalni, neki put ne. Oko dijaloga se često oslanjam na glumce jer želim tu vrstu autentičnosti. Tu je možda jedini problem kad bi glumac rekao nešto što mu je prirodno izreći privatno, ali nije u duhu lika. Mislim da je Bjelu privukao scenarij, onda možda razgovor sa mnom, Reneom i Aćimovićem, a na kraju i atmosfera na setu.
Šta želite da publika ponese kući kada izađe iz kina?
Želim da izađu sretniji nego kad su ušli. A onda možda da ih to ponese da ponovno odu u kino na domaći film.
Na koncu, kako ste doživjeli premijeru u Sarajevu?
Doista predivno. To je moja druga premijera u Sarajevu jer je ZG80 imao svoje prvo prikazivanje 2016. na Sarajevo Film Festivalu. Moram priznati da mi je ova projekcija (više dvorana) bila draža jer je bila među rajom.
Nije bilo previše filmskih profesionalaca ili festivalskih sudionika. Što mislim da je za filmove kakve ja radim – bolje. Jako me zanima hoće li nas SFF pozvati ove godine na neku simboličnu projekciju "Svadbe". U svakom slučaju, ja sam svake godine u Sarajevu i bez obzira na SFF ili ne, tako će biti i ove godine.