Hadž je konačno svjedočanstvo vjere i u njemu se ogleda svetost cilja svakog hadžije, izjavio je reisul-hudžadž ovogodišnjih hadžija iz Bosne i Hercegovine Nusret-ef. Abdibegović.
U razgovoru za Agenciju MINA, obavljenom u neposrednoj blizini Poslanikove džamije u Medini i uoči polaska posljednjih grupa naših hadžija u domovinu, Abdibegović je podsjetio na blagoslovljenost Mekke i Medine, što je jasan znak Božije milosti.
„Hadžije su odabrani ljudi koji dolaze u blagoslovljeno mjesto, i oni bivaju blagoslovljeni. Jer, Mekka bez hadžija ne bi bila blagoslovljena. Oni daju ono što je kod njih, a uzimaju ono što je kod Mekke - a to je ta svetost, blagoslov, trag koji je na Brdu milosti postavio Adem a.s., i njegova hazreti Hava. Kolijevka ljudske civilizacije je na tom brežuljku, tu se susreću njih dvoje, tu se opredjeljuju da žive ljudski život, koji je ujedno i patnja, i radost, i umor, i znoj, i olakšica, i radost, i tuga - sve se tu sastaje. Naše hadžije su ove godine dio tog ukupnog duhovnog vjerskog vjerničkog ambijenta, koji je došao da posjeti sveta mjesta tragajući za uzvišenošću“, naglasio je Abdibegović.
Pojasnio je kako je zemaljska Kaba prototip nebeskih i da nebeske kabe obilaze meleki, a zemaljsku ljudi.
„Taj fizički i duhovni spoj koji se događa u prostoru Mekke izazove sve one čedne duše koje su krenule kao hadžije, borave kao hadžije i vraćaju se kao hadžije. Jer, hadž biva dragulj u kruni čovjekovog islamijeta. Hadžom čovjek zatvara svoju piramidu islamijeta. Postoje četiri strane - šehadet, namaz, post, zekat, ali natkriva je hadž. Onaj ko postane hadžija se čuva, prvo da obavlja ono što je naređeno, a još više da ne čini ono što mu je zabranjeno, jer hadžija postaje uzor, primjer, on je oličenje dobra“, akcentirao je reisul-hudžadž.
U tom kontekstu, ulazak u sveti prostor, u sveto vrijeme, otvara sveti cilj.
„Mi na hadžu puno više promišljamo o Bogu, a manje o dunjaluku i onome što smo ostavili u Bosni, dok u Bosni puno više promišljamo o onom životu kojim smo okruženi, nego o Onome Ko nas je stvorio. Zato je hadž balansiranje i traženje ravnoteže unutar toga, jer, nije slučajno oblačenje ihrama simboliziranje za ćefine“, naveo je on.
Hadž kao ibadet je pun simbolike, a simbole treba proučavati i promatrati, dodao je Abdibegović.
„Svetost Arefata, Mešaril-harama, Muzdelife, profanost Mine, je jedna od tih oscilacija koje se kreću i koje se mogu oslikavati o hadžu. Stalno je prisustvo svetog i profanog, duhovnog i materijalnog, dobrog i nedobrog. U tom kontekstu, hadž je potpuna predanost i ispunjenje čovjekovog islama, njegove manifestacije. Ali, kad on dolazi? Kad je ispunjen imanom. Čovjek demonstrira svoj islam kad je ispunjen imanom“, istaknuo je on.
Izgradnja ličnosti počne kroz kolektivitet, ocijenio je Abdibegović, ali islamski pristup izgradnje ličnosti je kroz personalitet.
„Mi kroz misiju moramo prilaziti ljudima individualno, otvarati im dušu, srce, ući u taj skriveni prostor. Jer, kad vas ljudi puste unutar sebe, svog bića, onda ćete im lahko biti savjetnik, ali ako gradite kroz masovnost, bez temeljnih vrijednosti, onda nećemo postići cilj. Zato je Poslanik, a.s., gradio Mekku samo kao vjeru, tražio je od Mekkelija da vjeruju, tek poslije dolazi u Medinu gdje stvara društveni ambijent. Mekka je izgradnja ličnosti, a Medina izgradnja civilizacije i društva. Društvo se gradi s pojedincem, vjera se prihvata pojedinačno, a manifestuje kroz kolektiv. Hadž je kolektivna manifestacija ummeta Božijeg Poslanika“, akcentirao je reisul-hudžadž.
Hadž ima još veću ulogu o kojoj ummet danas ne govori, smatra Abdibegović. Kako ističe, hadž treba da tretira univerzalne vrijednosti, na koje je ukazao Poslanik na posljednjem hadžu.
Civilizacija koju mi živimo je civilizacija materijalizma i profanih vrijednosti, a ne civilizacija mudrosti, umnih i velikih ljudi, ukazao je Abdibegović, a hadž podsjeća i na obavezu opredjeljenja za dobro.
„To je period koji je Poslanik zatekao u Mekki, zato se pojavljuje ideja tevhida, ideja činjenja dobra. Danas su rijetki oni koji žrtvuju, daju i pomažu, čine dobro za ljude. Šta čovjeka pokreće da čini dobro? To su ideali, sveti ciljevi, da pokažemo da je razložno Bog stvorio čovjeka. Imanentno je čovjeku da bude dobar. Može se pojaviti talas nezgode i lutanja, ali je princip vraćanja dobru. Ko to radi - umni, mudri, pobožni, dobri ljudi. Vraćanje istini je vraćanje Bogu. Ibadet je forma natapanja duše, i oživljavanja svijesti o Bogu. Mi kroz ibadete, tako i hadž, to postižemo“, zaključio je Nusret-ef. Abdibegović.
Abdibegović je nedavno otišao u penziju s pozicije muftije banjalučkog. Ovom prilikom je iskazao posebno zadovoljstvo zbog činjenice da mu je ukazana čast da bude reisul-hudžadž, te na ovaj način da doprinos Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini u organizaciji ovogodišnjeg hadža.
„Ovogodišnji hadž ostaje značajan, meni lično, ali i značajan zbog naših hadžija. Čini mi se da smo doživjeli uspjeh u ukupnom organiziranju pete temeljene dužnosti. „Organizaciju hadža pratim od 1980. godine. Primijetio sam da je ove godine ljestvica podignuta, na zavidan nivo. To zaslužuju naše hadžije, naša Islamska zajednica, naša javnost, i sretan sam da svake godine, u mubarek mjestima, imamo svoje predstavnike“, poručio je je muftija Abdibegović
