Dio dokumenta starog hiljadu godina konačno je otkrio svoje strogo čuvane tajne. Istraživači iz Stanford akceleratorskog centra (SLAC) upotrijebili su moćne rendgenske zrake kako bi razotkrili davno izgubljenu mapu univerzuma. Ovo je najnoviji proboj u decenijskom naporu da se rekonstruišu radovi Hiparha, grčkog matematičara iz 2. vijeka p.n.e., koji je u historiji ostao zapamćen kao otac astronomije.
Koordinate zvijezda ovog drevnog naučnika, koje predstavljaju najstariji poznati pokušaj katalogizacije cijelog noćnog neba, stoljećima su smatrane nepovratno izgubljenim.
Stanfordski naučnici su odgovore pronašli na mjestu gdje ih niko nije očekivao: ispod slojeva srednjovjekovnog religijskog teksta. Manuskript, poznat kao Codex Climaci Rescriptus, je palimpsest, pergament sa kojeg je stari tekst izbrisan kako bi se preko njega pisalo novo djelo.
U srednjem vijeku, pergament od životinjske kože bio je izuzetno skup (za jednu knjigu je ponekad bilo potrebno cijelo stado ovaca). Monasi u manastiru Svete Katarine na Sinaju, najstarijem neprekidno naseljenom kršćanskom manastiru na svijetu, često su reciklirali materijale ispirajući stari tekst mlijekom ili limunovim sokom.
U ovom konkretnom slučaju, Hiparhove astronomske bilješke su "oprane" kako bi se napravio prostor za sirijski prevod djela svetog Jovana Ljestvičnika. Dok je religijski tekst bio vidljiv golim okom, drevne koordinate zvijezda ostale su skrivene u samoj strukturi pergamenta.
Proces otkrivanja oslanja se na različitu hemiju mastila. Dok je gornji sloj mastila koji su koristili monasi bogat željezom, prvobitni grčki tekst sadrži snažan signal kalcija.
Istraživači koriste akcelerator čestica koji ubrzava elektrone skoro do brzine svjetlosti. Svaki puls rendgenskog svjetla pogađa tačku širine ljudske vlasi kako bi se sačuvao krhki pergament.
Monitori su prikazali riječ za sazviježđe „Vodolija“ i opise „sjajnih“ zvijezda unutar njega.
Ovo otkriće baca novo svjetlo na historiju nauke i rješava staru raspravu: da li je slavni Ptolemej ukrao Hiparhov rad? Poređenje novih podataka sa Ptolemejevim zapisima pokazuje da on nije samo kopirao Hiparha, već je kombinovao različite izvore, što je dokaz prave naučne metode.
„Koordinate koje pronalazimo su nevjerovatno tačne za nešto što je rađeno golim okom prije više od 2.000 godina,“ ističu istraživači.
Slijedeća faza istraživanja uključit će stručnjake za starogrčki jezik koji će pažljivo prevesti sve koordinate kako bi se u potpunosti rekonstruisao najstariji katalog zvijezda u historiji čovječanstva.