Možda na prvi pogled ne zvuči najprivlačnije, ali jedna od jedinstvenih poslastica Bangkoka je supe koja neprestano krčka već gotovo pedeset godina. Istina, različiti izvori tvrde da se to događa 45, odnosno 47, odnosno 48 godina, no te razlike su samo nijansa.
Radi se o popularnom restoranu Wattana Panich i njegovoj poznatoj supi koja stiže iz ogromnog lonca, visokog 75 centimetara i promjera približno metra i po.
Tri generacije
Tajna te, kažu, neobično ukusne supe počiva na činjenici što kuhari restorana isti lonac juhe drže na laganoj vatri već pola stoljeća.
Za to vrijeme na čelu Wattana Panicha izmijenile su se već tri generacije porodice.
Zahvaljujući tome što se u tu supu svakodnevno dodaju svježe goveđe meso i tripice, restoran dnevno posluži oko 70 kilograma govedine.
Smješten u četvrti Ekkamai u središtu Bangkoka, inače jednom od najpopularnijih gradskih područja za zabavu i jelo, poznato po otmjenim barovima, buticima, modernim klubovima i restoranima koji poslužuju praktički sve moguće regionalne kuhinje (tradicionalno je bilo igralište ultramodernih i bogatih Tajlanđana).
Restoran zauzima dva sprata i privlači nevjerovatno veliki broj gostiju. Iako postoje i druge opcije na njihovom jelovniku, prepoznatljiva goveđa supa s rezancima porodice Kaweeantawong najčešći je izbor posjetitelja. Ta ih je supa dovela i do preporuke u Michelinovom vodiču.
This is a pot of beef soup that has been boiling for over 40 YEARS!!! Everyday fresh meat and ingredients are added but the broth will always keep boiling and yes it is mindblowingly good! At Wattana Panich in bangkok #oldestbeefsoup #beefsoup #thailand pic.twitter.com/6bMdndth4B
— Mike Chen 🍜🔥 (@mikexingchen) October 15, 2019
Prema riječima Nattaponga Kaweeantawonga, pripadnika treće generacije vlasnika tog porodičnog restorana, njegova porodica nema neki poseban recept za supu.
Objašnjava da svaki od kuhara, trenutno odgovoran za taj dio jelovnika, proba supu i prema svojoj procjeni i nahođenju dodaje sastojke.
Savršeni okus
Neki od dodatnih sastojaka uključuju bijeli luk, cimet, peršunov korijen, crni biber i gotovo desetak kineskih biljaka.
'Kad sam preuzeo posao, moj bi tata napravio supu, da bih je ja probao i shvatio koji je njen savršeni okus. Danas već imam toliko iskustva da mi je dovoljno samo pogledati u lonac i odmah će mi postati jasno šta nedostaje', tvrdi Kaweeantawong.
Kontinuirano ključanje na laganoj vatri ima za cilj, kaže Nattapong, 'izvući sav okus iz kosti koje se stavljaju u supu, kao i svog začinskog bilja ili bilo kojeg drugog sastojka, odnosno začina koji se dodaju'.
Stalni gosti
Wattana Panich ima mnogo stalnih gostiju, koji u restoran dolaze od svoje najranije mladosti i kojima je goveđa supa s rezancima i dalje omiljeno jelo restorana.
Mnogi tvrde da je najfinije to što se u njoj lijepo mogu osjetiti okus koštane srži, kao i masnoće iz mesa koje pojačavaju okus drugih sastojaka. Isto tako, odlučno konstatiraju da se kvaliteta supe nikada nije promijenila, bez obzira koliko dugo dolazili u restoran.
Nema razloga za ne vjerovati im, iako je među onima koji nikada nisu kušali polustoljetnu juhu, a to bi željeli, razumljiva zabrinutost za čistoću starog posuđa.
Međutim, Kaweeantawong uvjerava da je supa sigurna za jelo:
'Mnogi misle da nikad ne čistimo lonac. Ali čistimo ga svaku večer. Izvadimo supu iz lonca, a zatim je lagano kuhamo preko noći u drugoj posudi, dok se originalni lonac pomno ne opere i očisti prirodnim sredstvima'.
